UKAZANJA GOSPE U GUADALUPEU Josip Marcelić, Split UDK 248.12 (72 Guadalupe) Stručni članak Primljeno 3/2005. Sažetak Autor iznaša činjenicu Gospinih ukazanja u Guadalupeu u Meksiku, 9. 10. i 12. prosinca 1531., polazeći od aktualnog interesa na području Meksika i Južne Amerike, i to na crkveno-vjerničkom, kao i na kulturalnom, sociološkom i znanstvenom planu. Najprije iznosi povijesnu činjeničnost Gospinih ukazanja. Potom promatra Gospino ukazanje kao most koji povezuje Indiose i Španjolce, Novi i Stari svijet. Znanstveno pak proučavanje Gospine slike privlači brojne znanstvenike te postaje područje interdisciplinarnih proučavanja, koja nadilaze vjerničku i kontinentalnu pripad- nost. Gospina slika na plaštu (tilmi) Indiosa Juana Diega izazov je slikarima, umjetnicima, kemičarima, fotografima, zvjezdoznancima, oftalmolozima, geografima i drugima. Ona je Aheropita. Gospino ukazanje i slika, važni su za čitav život i identitet Crkve i različitih narodnosti u Meksiku i Latinskoj Americi. S crkvenoga gledišta značajno je da su ukazanja Gospe Guadalupske među prvima službeno priznata od mjesne i sveopće Crkve i da je Gospino svetište u Guadalupeu najveće marijansko svetište na svijetu. Ključne riječi: Amerika i Europa, Gospa, Guadalupe, Indiosi i Juan Diego, kršćanstvo, Latinska Amerika, Meksiko, slikari, Španjolci, tilma, ukazanja, znanstvena istraživanja na Gospi Guadalupskoj. UVOD U posljednje vrijeme sve više se piše o Gospi Guadalupskoj: o njezinim ukazanjima i posebno o njezinoj slici. O tome dostatno govore stranice na Internetu, kao i brojne knjige te znanstvene ustanove i pojedinci koji proučavaju guadalupski događaj, sliku i pobožnosti povezane s tim najvećim Marijanskim svetištem na svijetu. 356 Crkva u svijetu, 40 (2005), br. 3, 356-373 Većina knjiga je na španjolskome, ali i na drugim jezicima postoji već obilna literatura o događaju Gospinih ukazanja urođeniku Juanu Diegu, o utjecaju tog događaja na život Meksika i Latinske Amerike, te posebno o znanstvenim istraživanjima Gospine slike, koja su zainteresirala mnoge istaknute znanstvenike i izvan Meksika. Važno je istaknuti da guadalupski događaj traje i budi zanimanje već gotovo pet stoljeća, te neprestano raste zanimanje za njega, a širi se i na druga, izvancrkvena i općeljudska područja. On ima svoj duboki odjek u čitavoj povijesti Meksika otkako je Meksiko, od vremena njegova otkrivanja pa i američkog kontinenta u cijelosti. U tom smislu spomenimo antologijsku knjigu: Testimonios históricos guadalupanos Ernesta de la Torre y Ramira de Anda, u kojoj autor otkriva opseg i doseg guadalupskog događaja. Knjiga donosi mnoštvo osvrta na događaj, pod različitim njegovim vidovima!1 Da bismo mogli bolje upoznati taj događaj i vrednovati ga, svakako valja ponajprije upoznati njegove početke. I. GOSPINA UKAZANJA U GUADALUPEU Najpotpuniji izvještaj o Gospinim ukazanjima donosi spis Nican Mopohua (Ovdje se priča), koji je napisao urođenik Antonio Valerio, 15-20 godina nakon samih ukazanja. Taj izvještaj je prilično opširan i trebalo bi ga donijeti u cijelosti da bismo uočili bogatstvo elemenata koji se u njemu kriju. Uz to bi ga trebalo protumačiti da bismo razumjeli pojedine izričaje i slike. Dakako da prostor ovog članka to ne dopušta; stoga ćemo se zaustaviti samo na nekim bitnim točkama.2 1 Knjiga E. de la Torre y Ramiro Navarro de Anda, Testimonios históricos Guadalupanos (Fondo de Cultura Economica, México, 1982.) osvrće se na Gospina ukazanja na brdu Tepeyacu tijekom 450 godina i iznosi raznolika razmišljanja: povijesna, polemička, poučna, pjesnička, teološka, politička... uvijek na specifičan meksički način. To je zapravo antologija raznolikih književnih vrsta, u kojoj nalazimo istraživanja, rasprave, pjesme, povijesna djela, sociološka i književna; ondje se nalaze i svjedočanstva i egzegetska djela. Fenomen guadalupski u njoj osvjetljuju istaknuti teolozi, publicisti i povjesničari jer je on “zrcalo nacionalne svijesti”. 2 Uskoro će izići knjiga Josipa Marcelića, Gospa Guadalupska – Aheropita. Znanost i vjera, “Duh i voda”, Jelsa, 2005. U njoj se nalazi cjelovit izvještaj o Gospinim ukazanjima, kao i tumačenje pojedinih slika i izraza, koji mnogo govore i znače urođenicima. 357 Josip Marcelić, Ukazanja Gospe u Guadalupeu 1. Vidjelac Juan Diego Prema tom izvještaju Gospa se ukazala urođeniku Juanu Diegu, čije aztečko ime glasi Cuauhtlatoatzin (što znači: Orao koji govori ili Onaj koji govori kao orao). Smatram da je važno spomenuti ovdje njegovo izvorno ime, jer je značajno pri tumačenju guadalupskog događaja i Gospine slike. Rođen je god. 1474. u blizini glavnoga grada Azteka, a umro je 1548. Kada mu se god. 1531. ukazala Gospa, bio je zreo čovjek, udovac. 2. Prvo Gospino ukazanje Deset godina nakon osvajanja Meksika, kad je polako započela njegova evangelizacija, u subotu 9. prosinca 1531., veoma rano, Juan Diego, koji se prije nekoliko godina bio krstio, uputio se na subotnju misu i katekizam u Tlatelolco (dio tadašnjega glavnoga aztečkog grada zvanog Tenochtitlán, tj. grad Tenocha),3 gdje su franjevci imali svoj prvi samostan i crkvu u gradu Mexicu. Kada je Juan Diego stigao na obronke brežuljka zvanog Tepeyac (=vrh brda), najednom je začuo divno pjevanje, skladno i umilno, koje je dolazilo s vrha brežuljka; ugledao je bijel i sjajan oblak s prelijepom dugom. Bio je zadivljen onim što je čuo i gledao. Dok je stajao tako u zanosu pjevanje je najednom prestalo i začuo je ženski glas, mio i nježan, koji ga je pozivao s brda: “Juanito, Juan Dieguito”. Odazvao se glasu i popeo se na brdašce. Ondje je susreo prelijepu gospođu, koja ga je promatrala i pozvala da joj pristupi. Pred njom se Juan Diego prostro i onda ponovno začuo sladak i nježan glas Nebeske Gospe, na meksičkom jeziku: “Čuj, moj mali sine, Juanito... Znaj, i budi siguran, moj maleni preljubljeni sine, da sam ja uvijek Neokaljana, vazda Djevica Marija, Majka pravoga Boga, po kojemu sve živi, koji je Stvoritelj ljudi, Gospodar neba, Gospodar zemlje. Veoma tražim i želim da mi se ovdje sagradi sveta kućica, gdje ću ljudima darivati svu svoju ljubav, svoju sućut i svoju pomoć, svoje spasenje: jer ja sam zbilja vaša milosrdna majka, tvoja i svih 3 Mislim da je potrebno navesti ova imena u izvornom aztečkom jeziku, bez opisnih prevođenja. 358 Crkva u svijetu, 40 (2005), br. 3, 356-373 ljudi koji nastavaju ovu zemlju, i svih ostalih naroda koji mene ljube, koji me zazivaju, koji me traže, koji se u mene uzdaju. Ovdje ću čuti njihov plač i njihovu žalost, da ublažim i iscijelim sve njihove patnje, bijede i boli. A da bi se ostvarilo ono što traži moje milosrdno srce, idi u palaču biskupa grada Mexica, i kaži mu da te ja šaljem. Otkrij mu kako veoma želim da mi ovdje sagradi kućicu, da mi podigne kapelu u podnožju ovoga brda. Reci mu sve što si vidio i čuo, i čemu si se divio.” Da ne iznosimo dosta dug izvještaj o ukazanju, u daljnjem tekstu donosimo kratak prikaz ostalih triju Gospinih ukazanja. Poslije sv. mise Juan Diego je otišao biskupu fra Juanu Zumárragu, ispričao mu svoj susret s Gospom i prenio mu njezinu želju da joj se na tom mjestu sagradi kapela. No, biskup je sumnjao u Gospino ukazanje i rekao Juanu da će se ponovno vidjeti. 3. Ostala Gospina ukazanja Drugo Gospino ukazanje dogodilo se iste subote, 9. prosinca, kad se Juan Diego vraćao kući. Gospa ga je čekala na istome mjestu. On joj je žalostan, iznio neuspjeh svojega poslanja. Gospa mu je kazala neka sljedećeg dana još jednom posjeti biskupa i prenese mu njezinu želju. Treće ukazanje zbilo se u nedjelju, 10. prosinca 1531. Poslije sv. mise Juan Diego je ponovno pošao biskupu i prenio mu Gospinu želju. Biskup je tada zatražio od Juana neka prenese Gospi da on traži od Nje ZNAK da se doista ukazuje. Na povratku kući Juan je ponovno susreo Gospu i prenio joj biskupovu želju. Gospa je obećala da će biskupu poslati znak. Četvrto ukazanje Gospe zbilo se u utorak, 12. prosinca 1531., kada je Juan Diego žurio u Tlatelolco po svećenika za svojega teško bolesnog ujaka Juana Bernardina. Tada ga je Gospa ponovno susrela i rekla mu utješne riječi, koje zbog njihove važnosti donosimo bez skraćivanja: “Što se to događa, najmanji među mojim sinovima? Kamo ideš, kamo si se uputio? (...) Čuj i stavi u svoje srce, moj najmanji Sine, neka te ništa ne žalosti, neka ništa ne smućuje tvoje lice ni srce; nemoj se bojati te bolesti, niti ikoje druge bolesti, niti bilo koje nevolje. Zar nisam ovdje? Ja, tvoja Majka? Zar nisi pod mojim pogledom i mojom zaštitom? Nisam li ja izvor tvoje radosti? Ne stojiš li pod mojim plaštem, u mojem naručju? Što možeš više poželjeti?” I Nebeska Gospa ga uvjeri: “Neka te ništa ne 359 Josip Marcelić, Ukazanja Gospe u Guadalupeu smućuje, niti žalosti. Neka te ne smućuje bolest tvog ujaka, jer od nje za sada neće umrijeti. Budi siguran da je već ozdravio.” I doista, tog časa Presveta Djevica se susrela s ujakom Juanom Bernardinom vraćajući mu zdravlje, što će Juan Diego poslije doznati. Makar su to četiri Gospina ukazanja u Guadalupeu, ipak slikari redovito kao četvrto ukazanje slikaju zgodu kada se Gospa pojavila na tilmi Juana Diega, pred biskupom Zumárragom.4 To je zapravo peto Gospino očitovanje, a ne ukazanje, kada se u Biskupovu dvoru na Diegovoj tilmi pojavila čudesna Gospina slika, u utorak, 12. prosinca 1531. Tog je dana Diego pred biskupom raširio svoj plašt s ružama, koje mu je Gospa, usred zime poslala kao znak što ga je biskup tražio. Prisutni su u trenutku na priprostoj urođeničkoj tilmi ugledali prekrasnu Gospinu sliku. Biskup je na taj znak kleknuo i zatražio u Gospe oproštenje, jer je sumnjao u njezina ukazanja. Odmah je Diegovu tilmu s Gospinom slikom ostavio u svojoj biskupskoj kapeli i sljedećih je dana dao na mjestu ukazanja sagraditi kapelu, kako je to Gospa tražila. Na Sv. Stjepana, 26. prosinca kapela je bila završena i u procesiji Gospina slika je svečano prenesena iz biskupova dvora u kapelu na Tepeyacu. II. KRITIČKI OSVRT NA GOSPINA UKAZANJA Razumljivo je da nas, kao kritičare i znanstvene ljude, posebno zanima povijesna utemeljenost tih izvještaja o Gospinim ukazanjima. Stoga se, makar kratko, osvrnimo na taj kritički problem. Povijesnost ukazanja Među povijesnim opisima ukazanja najstariji je prvobitni kratak zapis poznat pod nazivom Inin huey tlamahuizoltzin (Ovo je veliko čudo). Taj izvor (iz 1541. do 1545. godine) pripisuje se Juanu Gonzalezu (1500.–1590.) i u bitnome se podudara s duljom verzijom 4 Usp. Ana Rita Valero De García Lascuraín, Las apariciones de la Virgen de Guadalupe, u: Guía México desconocido (Edic.): Virgen De Guadalupe, México, 2001., str. 7-10; opisi ukazanja su veoma jasni, kratki, pregledni. 360 Crkva u svijetu, 40 (2005), br. 3, 356-373 o ukazanju, koja je poznata kao Nican Mopohua (Ovdje se priča). Ta se verzija pripisuje Antoniju Valerianu (1531.-1605.), jednomu od suradnika fra Bernardina de Sahagúna.5 To se djelo stavlja u razdoblje od 1548. do 1555. ili najkasnije do 1560. godine.6 Prva teškoća pri utvrđivanju povijesnosti ukazanja jest nedo- statak službenih pisanih priznanja biskupa grada Mexica, Juana de Zumárraga u kojemu bi se izričito govorilo o Gospinu ukazanju i njezinoj poruci. Mnogo, međutim govori činjenica da je biskup odmah dao sagraditi kapelu u čast Gospine slike, nastale na čudesan način. Uz to, ipak postoje neki kodeksi koji potvrđuju usmenu predaju. Povijesni izvori koji potvrđuju ukazanje Djevice Marije iz 16. st. prilično su brojni (njih dvadesetak) i pouzdani. Neki pak izvorni dokumenti nepovratno su izgubljeni. Centar guadalupskih studija (Centro del Estudios Guadalupanos – C. E. G.) u gradu Mexicu, objelodanjuje Monumenta Historica Guadalupanensia, potiče Nacionalne guadalupske susrete (od 1976.), i izdaje reviju Historica, koja je službeni organ Centra, a utemeljena je 1977. Na temelju dosadašnjih kritičkih studija događaji Gospinih ukazanja imaju svoju povijesnu utemeljenost. Najvažniji dokument poslije Gospine slike svakako je već spomenuti spis Nican Mopohua (prema početnim riječima: “Ovdje se priča”), originalni kodeks što ga je na jeziku náhuatl napisao jedan plemeniti i školovani indios iz Kolegija Santa Cruz u Tlatelolcu, najvjerojatnije Antonio Valeriano, jedan od onih koji su o meksičkoj kulturi i događajima informirali fra Bernardina de Sahagúna. Nažalost, izvorni dokument je izgubljen, ali je autentičnost sadržaja potvrdio najistaknutiji stručnjak. Original je vjerojatno napisan sredinom 16. stoljeća. Nešto kasnije tiskan je i španjolski prijevod izvještaja o ukazanjima Gospe Guadalupske prema Valerianovom tekstu. U najnovije vrijeme je u kodeksu koji nosi oznaku “1548”, prema godini svojega nastanka, nađen i potpis Antonija Valeriana s odgovarajućim glifom (urođeničkim pismom), kao i potpis fra Bernardina de Sahagúna. Na temelju svih tih okolnosti, danas se 5 Fra Bernardin de Sahagún bio je profesor latinskoga u novootvorenome koledžu u gradu Mexicu i bio je zadužen za sakupljanje povijesne građe o vjeri, običajima i životu Azteka. Poznato je njegovo djelo, Historia general de las cosas de la Nueva España, México, 1829. Djelo je dragocjeno za poznavanje Azteka, a autor se očitovao kao vrstan povjesničar koji je znao razgovarati s urođenicima i od njih doznati obavijesti koje su Europljanima bile dragocjene. 6 Usp. I. Mužić, (priredio i uvodnu raspravu napisao), Gospa Guadalupska, Naklada Bošković, Split, 2003., str. 23. 361 Josip Marcelić, Ukazanja Gospe u Guadalupeu autentičnost događaja Gospina ukazanja drži sigurnom, makar neki i dalje raspravljaju kakva je uloga fra Bernardina de Sahagúna u sastavljanju spisa.7 a) Povijesnost ukazanja Gospe u Guadalupeu potvrđuju i drugi dokumenti iz 16. st. Među njima su dokumenti iz Meksika, kao i oni iz Europe. Starost predaje o čudesnom Gospinu ukazanju posebno potvrđuje kodeks “1548”, koji se inače naziva i “Kodeks Escalada”8, i već smo ga spomenuli. Urođenički guadalupski izvori zauzimaju temeljno mjesto. Velika većina tih izvora proizlazi iz konteksta náhuatl, čiji jezik obiluje književnim izričajima. Postoje i dokumenti Mestika9 koji ozbiljno potvrđuju povijesnost guadalupskog događaja, jer pokazuju živu guadalupsku tradiciju u meksičkom narodu koji se rađa. Posjedujemo i europske dokumente iz 16. st. na španjolskome jeziku, a odnose se na Gospu Guadalupsku. Većina ih je nastala u drugoj polovici 16. stoljeća, a trajno se otkrivaju novi dokumenti. U bilješci donosimo popis tih dokumenata koji se nalaze na str. 17, § 33 Anala Indiosa Juana Bautista.10 7 Usp. Internet: www.Thelian A. Corona Cortés SDB – México. 8 Usp. Internet: Virgendeguadalupe – Archivo historico, Codice 1548; usp. I. Mužić, nav. dj., str. 55-62. 9 Mestici tvore rasu koja je nastala miješanjem urođenika i Europljana; odatle im i ime Mestik, to znači Mješanac. 10 a) Documentos Indigenas Introducción Nican Mopohua Noticias curiosas Anales de Tlatelolco y México Anales Antiguos de México y sus contornos Anales de Chimalpahin o Relaciones de Chalco Amaquemecan Anales del indio Juan Bautista o Diario de Juan Bautista Anales de Tlatelolco y México o Anales de Juan Miguel Anales Coloniales de Tlatelolco y México Códice Telleriano Remensis Slično nalazimo u istom djelu i na istoj stranici, popis mestičkih dokumenata: b) Documentos Mestizos Introducción Nican Motecpana Códice Escalada Testimonio de Fernando de Alva Ixtlilxóchitl 362 Crkva u svijetu, 40 (2005), br. 3, 356-373 b) Dokumenti iz 17. stoljeća i kasnijih stoljeća God. 1665. i 1723. biskupi grada Mexica poduzimaju nova istraživanja o istinitosti i autentičnosti štovanja Gospe u Guadalupeu, s ciljem da se dobije odobrenje od Svete Stolice za službeno štovanje Gospe Guadalupske s misom i časoslovom. Time mjesni biskupi kanonski prihvaćaju guadalupsko čudo. Nadalje, meksički intelektualci znanstveno i teološki produbljuju događaj Gospina ukazanja, želeći ga proširiti u narod. Među njima je na prvome mjestu Miguel Sánchez, sa svojim djelom napisanim godine 1648., Imagen de la Virgen María Madre de Dios de Guadalupe. Godinu dana nakon Sáncheza, godine 1649., Luis Lasso de la Vega, kapelan u Svetištu na Tepeyacu, objelodanjuje Huei Tlamahuizoltica (Veliki događaj). Luis Becerra Tanco izdaje godine 1666. djelo Origen milagroso del Santuario de Nuestra Señora de Guadalupe. Inin Huey Tlamahuitzoltzin, atribuido a Juan González Mapa de Fernando de Alva Ixtlilxóchitl Inin Huey Tlamahuizoltica Testamento de Francisco Verdugo Quetzalmamalitzin Códice Florentino (“Archivo histórico de la Basílica de Guadalupe” (AHBG), ramo: Historia; Caja 101, exp. 1) Isto djelo donosi i europske dokumente u potvrdu povijesnosti guadalupskog događaja. c) Documentos Europeos Introducción Testamento de Bartolomé López Testamento de Elvira Ramírez Informaciones de 1556 Bernal Díaz del Castillo Pagarés de María Gómez Testamento de Alonso Hernández de Siles. 1577 Actas de Cabildo. 1568 y 1569; AHBG, str. 17, § 33; Usp. L’ apparizione all’ ”indio” Juan Diego (Usp. Internet: www.Giulio Dante, La Madonna di Guadalupe: un caso di “inculturazione” miracolosa, Cristianità n. 205-206 (1992); I. Mužić, nav. dj., str. 24+26; Internet: www.our lady of guadalupe. Usp. P. Castañeda Delgado, Guadalupe, Santuario de (México), u: Gran Enciclopedia RIALP, Edic. RIALP, Madrid, 1984., sv. XI, str. 379-380: ondje nalazimo kratak i zbijen izvještaj: O ukazanjima (str. 579); zatim: O pisanim dokumentima o ukazanjima (str. 379-380); O usmenoj tradiciji ukazanja (str. 380); O kultu Gospe Guadalupske: izgrađene kapele, papinska priznanja, proglašenje Gospe zaštitnicom grada Mexica, a poslije i cijelog Meksika te cijele Latinske Amerike (str. 380). 363 Josip Marcelić, Ukazanja Gospe u Guadalupeu Isusovac otac Francisco de Florencia objelodanjuje godine 1688. u Meksiku knjigu La Estrella de el Norte de México, koji iznosi povijest ukazanja pod vidom Indiosâ. Miguel Cabrera, umjetnik-slikar, u svojem djelu Maravilla Americana (XVIII. st.), ističe neprotumačive crte Gospine slike pod vidom umjetničkim i slikarskim. U neovisnom Meksiku mnogi autori ističu zaštitu Naše Gospe Guadalupske i proglašavaju je Majkom i Zaštitnicom Meksikanaca. A Ignacio Manuel Altamirano naglašava: “Ako postoji neka tradicija doista drevna, nacionalna i sveopće prihvaćena u Meksiku, to je ona koja se odnosi na ukazanja Gospe Guadalupske.” III. STAV CRKVE PREMA GOSPINIM UKAZANJIMA I GOSPINOJ SLICI 1. Stav mjesnih biskupa Vidjeli smo kako je prvi biskup grada Mexica fra Juan Zumárraga najprije sumnjao u ukazanja, a nakon primljenog znaka i pojavka Gospine slike na Diegovoj tilmi povjerovao i dao sagraditi kapelu u čast Gospe Guadalupske. Slično je nastavio i njegov nasljednik na biskupskoj stolici, nadbiskup Alonso de Montúfar, dominikanac, koji je u svojoj propovijedi na Gospinu sliku primijenio Isusove riječi: “Blažene oči koje vide što vi vidite!” Biskupi grada Mexica održavaju Svetište i imenuju njegove upravitelje. Upravitelji pak šire pobožnost Gospe Guadalupske i izdaju pisane dokumente o ukazanjima i o čudesima povezanima s Gospom. Nakon stoljeća i pol crkvena vlast osjeća potrebu da se dobije i odobrenje Rima za čašćenje Gospe Guadalupske, te u tom smislu započinje sa skupljanjem dokumenata koje bi uputila i u Rim radi službenog odobrenja čašćenja Gospe Guadalupske, s posebnim blagdanom i odgovarajućom liturgijom povezanom uz dan Gospina ukazanja i nastanak njezine slike, 12. prosinca. Bilo je to oko god. 1666. Upravo s tim poticajem za službeno odobrenje Gospina čašćenja povezana su i početna znanstvena ispitivanja Gospine slike. 364 Crkva u svijetu, 40 (2005), br. 3, 356-373 Papa Klement IX. godine 1667. izdaje bulu kojom odobrava javno liturgijsko štovanje Gospe Guadalupske, s posebnom svetkovinom i s posebnim misnim obrascem, dana 12. prosinca.11 I drugi meksički biskupi gaje i šire pobožnost u čast Gospe Guadalupske. 2. Papinska odobrenja Osim pape Klementa IX. i drugi pape su u više navrata i na razne načine odobravali čašćenje Gospe Guadalupske. Papa Inocent X. odobrio je već godine 1560. kovanje medalje Gospe Guadalupske, dakle, 30 godina nakon Gospina ukazanja. A papa Grgur VII. (1572.-1585.), koji je reformirao kalendar, te se naš sadašnji kalendar i naziva gregorijanskim), udijelio je oproste onima koji posjete svetište Gospe Guadalupske. Papa Aleksandar VII. udijelio je potpuni oprost onima koji posjete svetište Gospe Guadalupske na godišnjicu njezina ukazanja 12. prosinca. Papa Benedikt XIV. je nakon Postupka iz godine 1666. odobrio posebnu službu Božju za Gospu Guadalupsku i dao joj posebne počasti i povlastice. Po dopuštenju pape Lava XIII. slika Gospe Guadalupske okrunjena je 12. listopada 1895.12 Dana 24. kolovoza 1910. papa Pio X. proglašava Djevicu Guadalupsku “Nebeskom zaštitnicom” čitave Latinske Amerike.13 Papa Pio XII. je 12. listopada 1945., na 50. obljetnicu krunjenja Gospine slike, Našu Gospu Guadalupsku proglasio ZAŠTITNICOM ČITAVE AMERIKE.14 Stav pape Ivana Pavla II. Život Karola Wojtyle posebno je obilježen pobožnošću prema Djevici Mariji. U mladenačkim danima, za vrijeme Drugoga svjetskog 11 La devozione e la sua diffusione (del culto della Madonna di Guadalupe) (usp. www.GIULIO DANTE GUERRA, Cristianità n. 205-206 (1992). 12 Usp. C. Perfetti, nav. dj., str. 25. 13 Usp. Isto, str. 25. 14 Usp. C. J. Wahling, Past, present and future of Juan Diego, Woodside, N. Y., U.S.A., 1972., str. 107-117. 365