Or. Janko Penic RAZUM I O BJAVA o BOGU ll. izdanje Dr JANKO PENIC RAZU M I OBJAVA O BOGI.J RAZUM IOBJAVA O BOGU Odobrenjem Nadbiskupskog duhovnog stola, Zagreb, broi 2898/64 SPOZNAJA BOGA NaSe doba priznaje opstojnost samo oni! Predmeta. i. poja' ta tfi-ie mogu'okorn vidjeti u{om du1i, jezikom -okusiti,-nju' it.-ir:"titi i frtto* opipati. Sve Sto 3ad]tryi osjetni svijet, ljudi a;fu;jt;;;ijedu, il bar u to sumnjaju. Tako je i s opstojnosiu B;i#:Bdle duhovno i na&emaljslro.biie' Ne da se osjetilima r"-ij"iiti Zalo poridu ili pak sumnjaju u njegovu opstojnost' Tvarni je Zivotni nazor sasvim bez te,melja' -Gluhak ne duje glasova.iz toga Sto ih ne duje, ne slijedi da glasova.uop' Ce"neira. Slijepac ie osjeia svjetla. Zar ima zato pravo reii.da svjetlo uopii ne postoji? Nipoitol Za5to .le bi mogla postojati biia koja'nadilaze svih pet iutila pa se nijednim ne mogu osje- titi? Drjhovna su bida drugadije naravi nego Sto su na5a osieti- la, pa je razumljivo da se osjetilima ne mogu ni spoznati. TJeb1, dakle, udariti drugim putem da se mogne spoznati duhovni svi- jet, a u prvom redu najduhovnije biie, sam Bog' Bog nam se odituje po vidljivom svijetu. Mi osjetilima promatramo svijet pa kod toga zakljudujemo: svaka pojava ima svoj uzrok. Bez dovoljna uzroka nigdje ne nastaje nikakav udi- nak. I ditav svemir je jedan udinak koji mora imati svoj uzrok. Taj je uzrok izvan svijeta, duhovne je naravi, a zovemo ga Bog. Boga spoznajemo po glasu svoje savjesti. Savjest je du- Sevnam oi, koja opienite zakone primjenjuje na pojedine sludaje- ve. Opii je zakon: nevina se dovjeka ne smije ubiti. Savjest kaZe: malo dijete je nevin dovjek. Dakle ga ne smijemo ubiti. Opdeniti je zakon: ne smije se krasti. Savjest kaZe: ovo je tucli novac, tutte odijelo, tutli sat. Dakle ga tts srnijem ukrasti. Svaki dovjek ima savjest. Kod svakog dovjeka savjest raz- likuje izmettu dobra i zla. Svakomu dovjeku njegova savjest neo- doljivom snagom zapovijeda: dobro si duian diniti, a zla se mora5 kloniti. Kad smo ne5to dobra udinili, savjest nas hvali, daje nam ZAGREB 1971. priznanje, ona je mirna i spokojna. Kad smo pak ne5to zla udini- li, ona nas kara, predbacuje nam. Upozoruje nas: pazi, Bog postoji, Vlastita naklada |jeryr ie5 odgovarati za zlo Sto si udinio. Ako i izmakneS ljudskoj Tisak: oZrinski" eakovec kazni. BoZjoj neie5 izmaknuti. I onaj dovjek koji bi od djetinjstva Zivio sam za sebe u Su- Savjest se moZe uiutkati na nelio vrijeme pa izgleda kao da mi, bez veze s ljudima, bez pouke, bez Skole i bez knjige, i taj bi ovaj ili onaj dovjek n"*u 56vjesti. Ali to ne traje dugc. S:rvjcst se sam po sebi do5ao do spoznaje da postoji Bog. A tatol I tatav ponovno probudi, radi i uznemiruje. RaCi veliliih i tciliiil zicdina iovjel< r'idi da mlada Zivotinji ina ivoj uzrok-u starijoj. Da bilj- moZe griZnja savjesti biti i tako velika da dovjek polucli, ili si ::am i;a ima sr,'oju zrok u sjemenu, dijete u ioditeljima i tai<or edom. i oduzme Zivot. r,anltan dovjek, bez ikakve Skole i pouke, spoznaje da svaka po- Treii je nadin kako spoznajemo Boga: vrhunaravna Objar,a .iavai ra srrijetu ima svoj uzrok. prem-at ome ima svoi uzrok i diiav koju nam je Bog dao nekada po patrijarsima i prolocina, a naj- sr,ijet i sav svemir, a taj je najviSi uzrok Gospodin Bog. Tako se poslije po svojem Sinu Isusu Kristu. Prvim i drugirn nadinom, i'istim, prirodnim, zdravim umom dolazi od udinaka do uzroka. od tj. po vidljivom svijetu i po glasu savjesti, mogu Boga spcznaii stvorova do stvoritelja, od vidjivog sviieta k nevidljivom Bogu, svi ljudi; to su dva puta po kojima svi ljudi mogu doii do spoz- l.la taj jc nadin spoznaoB oga Aristotel, naiveii mudric rroeans[o- naje Boga. Treii nadin spoznaje Boga, koji biva po vrhunaravnoj ga svijeta. Jednako i sv. Toma Akvinac, najumniji preas?a,irik t<r- Objavi, mogui je u svoj svojoj punini samo krSianima, jer sarno iiansl<e,nauke.I stim putem, tj. promatrajuii stvoiove, moZe sva- kr5ianstvo posjeduje svu Objavu. ki dovjek, koji ima zdrav razum, doii do spoznaje Boga. Sv. pavao Boga ne moZemo tjelesnim odirna vidjeti jer je duh. Ali ga, liara pogane i veli da n_emajui sprike ako kr5e zakin BoLji. Jer, eto, spoznaje po djelovanju u prirocli, u viasritoi sai'jcsti i po iako nemaju Objave o Bogu. mogu Boga spoznati prirodnim pu- velidanstvenim djelima u kr5ianstvu. Tko, dairlc, ima zclravu pa- 1cn, vlastitim razumom. >Jer Sto je na njemu lBoguy neviO- met i malo dobre volje lako ie naii Bo-ea, a s Eogom i sve dru- ljrvo od s,tl'orenja svijeta, razabire se i opaZa po stvr.rr:enjiman go znanje potrebno za destit ljudshi Zivot. litimii.1 ,20). LJUDI I PRIRODA NAS UEE DA POSTOJI BOG NER.AZUMNA.TE BORBA PROTIV VJERE U BOGA Svi mi znamo jasno i sigurno da postoji Gospociin Bog. .Na-ko3 istodnoga je _grijeha ljudski razum potamnio pa se Odakle to znamo? ricgaila cia do'jek lako padne u zabludu. I volja ji nakon istbd'o- ga grijeira viSe sklona na zlo nego na dobro, pi nije rijetko da Da postoji Gospodin Bog udili su nas najprije naSi rodite- covjck voli i ljubi zlo mjesto dobra. rz te prirodne siabosli dolazi lji. Plemenite majke uzimaju na krilo joS malenu i nejaku djecu, i_c lo.t oga da ljudi imaju krive spoznaje i o Bogu. Isto tako se prstom pokazuju na nebo i govore: Gledaj, dra.god ijete, tamo go- iiciuier'l.iavaiuz a zlo kao da je dobro. re je Bog. On je naS dobri Otac. Sve nas inra rado, a napose irna rdajedcoo mdo. bMrauj kdej escuu .p rMvia jukdei tesleji kvrjieZraej ui isu ddojreeciolam.. lV{ajhe nole s Tc s' zapboluvirjlees btir ajen ivlie lij ubdilio i monruogZo3 evmjeu rs rkuihc i.i Niuadsotraejda.lni iJhi ;z;iaiibhtda. se Zestoltiv jerski ratovi. Bilo ih je prije Isusa Krisia. A bilo ih je Kad dijete prohoda, roditelji ga vode u crhvu. Tu diletc i nakon Isusa Krista. Prva se tri kijiinska vijeka neprestano rla- duje vjerske pouke od sveienika, sluZbenogap redsiavnilca Crkve. tr:Je proti-,' kr5ianstva-.T u su progonstva Neronova, becijeva, pa Sveienidka je duZnost tumaditi svijetu BoZji nauk i upucivati iju- Dioklccijanova, i tko da ih izbioji"triio .r. Lrtvama, bito u progoni- de na kreposno Zivljenje. >Idite dakle i naudavajte sve naroden teliima. (Mt.28, 19),r ekao je Isus apostolima. ,,j- ,Do.k.su s.eu povijesti vjerske zablude ki:etale oko jedne Vjerouditelji naSi imaju neprocjenjive zasluge za vjersko :l:.:5" tstrDe,.ili jcclne crkvene ustanove, danas se mnogi bore zddpnjnueaetconviv jneede ami n dnolauavd ditneeineZme,i de ik aladjisktitoooap vdivesojie l niar aszkSkinmoeji j ogaz edvn.on a- on ssjpetKio!. ozOKnno aaBljdiekon Bogo ou, sgt keado !em Ssdutvaodi meliiz jaieb prpi ooasi tiv epa sikdSvoaeu- fsIlrri1.totgv,o1 z,atq"tc s vays\^.D rr speoavoS knik.ht avoa rS (njven)oSj sjesitr nrioir s eab.lpiitiiel rhdopi .j araikosntatteaiiknvlsja a .Bvv, jovepgjrereaor sith ikvvoi 3 iebes virlieajse"ktngreii,jj evepbUj aeil troiie ts iazia k mpfo.ro iuo8gdtpaisvr B"k ZooJ"gga?aamild. . oN-iugi-_a me, tko nam Sto istinita kaae o Bogu i na dobro nas upuiuje, tre- buad itdealj i sim ood gisokjirteenljoi -i dizuab oBkoog az a- hvnaaln5ii, n jearjv esiui vdjoebrsrokdoi-niuitdeoljri.edni -s,K-^o^g^a Ic olilgu 51l\i' an?e Npeiiijea.t eNljei purisjiptejeljtii isrnkoogriuje rnaiztio rEitol gsav ei cvijkevrue iizd plj;u-d_ 4 le. Oni mogu ukloniti sve kriieve, slike i kipove vjerske. Mogu Prirodoznanci svih struka i obretnici najzama$nijih izuma s groblja odstraniti sve vjerske znakove i natpise. Mogu zabraniti priznaju se otvoreno kriianima. Tu su Kopernik, Qalilsi, Newton, svaku pouku o Bogu i vjeri i po Skolama i po privatnim domo' na5 BoSkovii, Pasteur i bezbroj drugih. vrii.m Ma.o Mguo gpuo uzabbijaratin itsi vie tosv deaie nseik nei,g rdejed onvin5itkae nie rpeiSdoev on iBcoeg. uS vi ev jteo- crpli sVue ilzik vi jepieje sun iBcoi gia unmaSjevtinSicesi ,v odjerZ maivsnlii cii ni al jvujdeir sk-sovj ihs gvj eoksonvoav,i mogu postiii, a vjera ie i dalje metlu ljudima postojati. Dokle god .uidati svojl neumrE djeh. Hoietl pjesnike: Homera, Horacija, bude ljudi na zemlji, oni ie jasno spoznati da na svijetu nigdje Dantea, Shikespeare-a, na5eg velikana Gunduliia. Uzmite slikare i ni5ta samo od sebe ne nastaje. Razumnim ie ljudima uvijek biti kipare: Michelangela, Tiziana, Murilla, naSegan eumrloga Me5tro- jasno da kuia ne nastaje sama od sebe, nego ima svoj uzrok u viia! Sto je bivao stariji i iskusniji, to je vi5e izratlivao kipove ba5 graditelju. Slika upuiuje na slikara, a kip na klesara. Dijete pred- vjerskog iadrZaja. Nama je Hrvalima na ponos. I svjetski u-mj91: sstvaevmljair nroijdei tenlajes,t aovi nsoagmra odd vsineobger,a ndeagroa imitda. sTvaokj ou znrio ko, vaaj tadji vnjei nclireZna vtnioikgeo]t rKi onnis5teagnati nMae V5terolikvoiiag a,s ttacvalijtaaju V uezti tb<ookg aM,n icah5eel aZnrignejslak-e I lii svemoguii Bog. Vjere bi sa svijeta nestalo jedino onda kad bi Tomu Bakada. nestalo i zadnjega dovjeka. A dok bude na svijetu i jedan iovjek Ne samo prvaci ljudskoga duha ili geniji, vei i svi narodi re- bit ie i vjere, jer Ce vjera izvirati iz niega samoga, iz njegova vla- dom vjeruju da ima Bog. To potvrtluju povijesni spomenici svih stitoga raanma. naroda. Umno je rekao rimski mudrac i glasoviti govornik Cice- Promislite koliko je vei krvi proliveno u borbi protiv ron: >Nema plemena tako surovog i tako divljeg koje nt: bi ztralo 1'jere i Boga! Koliki su vei ljudi pali kao Zrtve vjerskih progona, da valja ispovijedati Boga". Etnologija ili nauka o narodima ne koliki su unesreieni za cijeli Zivot! Ako je ikada ikoja borba pozna naroda bez vjere. na svijetu bila luda i bez svrhe, to je luda borba protiv Boga i Opienito je, dakle, uvjerenje ljudskoga roda da ima Bog. vjere. Niti su ljudi Boga postavili, niti ga mogu skinuti. A vjera u Ta se dinjenica mole protumaditi jedino onda ako priznamo da Boga postoji na zemlji otkada postoji i iovjek na zemlji koji Boga je uvjerenje o postojanju Boga glas ljudske naravi. Taj je glas svojim umom spoznaje i srcem ljubi. mogao proistedi ili iz nrie - sjetilne - naravi dovjedje, iz iu- Zahvalni smo toplo Bogu i velikoj duhovnoj svijesti hrvat- tila i poZuda, ili iz vi5e naravi ljudske, iz urna i volje. NiZa ili osjet' skoga naroda - na5ih dobrih vjernika, da su prozreli i odbacili na ljudska narav, a jednako ni opaka ljudska volja nije mogla zablude na5ega vremena. Molimo Boga Zarko, s punom nadom da iznaii Boga. Bog je duh, osjetilima nedohvatan. Bog je svet i pra- nas saduva od toga zla i ubuduie. vedan, protivan strastima i pokvarenoj volji. Prema tome je stal- no i opdenito uvjerenje ljudskog roda - ima Bog - moglo po teii samo iz razumne ljudske naravi. Ono pak Sto razumna ljud- ska narav jednodu5no uodi osnovano je uvijek na istini. Sada, u ovom zemaljskom Zivotu, mi ne moZemo Boga vi- OPCENITO JE UVJERENJE LJUDSKOGA RODA djeti, niti ikojim drugim osjetilina zamijetiti, jer je Bog duh i ne- DA IMA BOG ma tijela. U prekogrobnom iivotu tijelo ie na5e biti proslavljeno, a du5a ie biti osvijetljena nadnaravnim svjetlom, koje se zove Istina - ima Bog - tako je odita da su vei pogani drZali svjetlo slave. Po svjetlu slave bit ie na5a du5a sposobna gledati ili bezumnikom ili zlodincem onoga koii bi tu istinu poricao. Boga kakav je On u sebi. Sv. Ivan apostol veli: >Ljubezni! Sad smo Ima Bog - to je osnovna istina svake vjere. Covjek je spoznaje djeca BoZja i joS se nije pokazalo Sto iemo biti. Znamo da kad se kad dotle k razumu. Nama - kr5ianima katolicima - jamdi za pokaZe (B99. u prekogrobnom Zivotu), bit iemo mu slidni, jer sigurnost ove istine jo5 i cijela krSianska vjera. iemo ga vidjeti kao Sto jest< (1 Iv 3,2). Udenjaci su kroz sva vremerla iznosili dokaze da ima Bog. Ovi dokazi na5u vjeru u Boga znanstveno utvrttuju. Povrh toga ti dokazi dokazuju i to da je nevjerstvo, naprosto, protiv razuma. Ako gledamo povijest, prvi umovi ispovijedaju: ima Bog. VJERA JE U BOGA ZAHTJEV L.YUDSKE NARAVI Mudraci prvoga reda dokazuju bivstvovanje BoZje. Sjetimo se naj- poznatijih imena: Sokrat, Platon, Aristotel, Ciceron, Seneka, Des- _. Nema istine o kojoj bi bio tako jednodu5no uvjeren cio cartes, Leibniz, Mercier. ljudski rod kao Sto je iitina: ima Bog. Livjerenje - i*li nog _ 6 jest najstarija, najopienitija i najznanenitija pojava. Nijedan spo- MISAONI ZAKONI NUZNO DOVODE EOVJEKA DO menil< pro5losti ne govori o postanku vjere. U svima je vjera SPOZNAJEB OGA u Boga vei gotova dinjenica. Ta se dinjenica ne moZe drukdije protumaditi vei da vjera Ljudski um sudi po stalnim zakonima' Ti srt zakoni: Sva- ima svoj korijen u ljudskoj naravi. ko ie cilelo veie ocl s.r'o.lcd csti. Neito ne noZc u isto vriiernc biti I zaista, jedini se dovjek od zemljskih strrorova ponosi ; ne Uiti. Dva tiicla ne nyJllll biti u isto vriicmc na istom miesltt. vjerom u Boga i time se razlikuje od nerazumnih Zivotinja. Vei Syaka pojava ima sr.6j dr.-li'c>lianra z.,l2q... i toLko clntgih nitdcla. je Laktancije, apologeta prvih kriianskih vremena, nazvao O tim je zakonima ili nac*clirnal judsl<i um talio zavisa' cla ona.i iovjeka >vjersko biien. A fiziolog Quatrefages dokazuje da je das pada u zabludu dint sc od niih uclal.ii.J ctiino s potnoirt ovih bitna znadajka dovjekova >sposobnostz a vjeru<. Misao o Bogu zakona naS um misli i s1;oznajc istinu. nastaje u dovjeku dim dovjek dode k razumu. I malena djeca, bez veieg i dubljeg dokazivanja, shvaiaju istinu: ima Bog. Ovu uzvi Ovi su zakoni sasvim nezavisni od Iir-rdskogau ma' eor'.ick il-t Senui stinu ne moZe iz svoje du5e iskorijeniti nijedan dovjek. Jed- nije izumio. Niti ih nroZe mijcniati. Oni slo.ic, ako sc doviel< po va ie je silom zatomiti, i to samo za neko vrijeme. njima i ne ravna. Ti bi zakoni postojali kad iovjeka i nc bi bilo. Oni ostaiu istiniti kad bi i sav svemir ilroi)ao. Sve to znadi: sposobnost i teLnja za vjerom u Boga izvire iz ljudske du5e upravo tako kao Sto izvire i telnia za mi5ljeniem i Ti misaoni zakoni, koiih se drZi i n.rora clrZati nai unr kod ljubavlju. Kao 5to se ne da zamisliti zdrav dovjek, a da ne bi svoga umovanja, nisu ovisni ni o svemiru, niti o lioioj st'iari tt mislio, sudio i zakljudivao; kao Sto se ne da zamisliti zdrav dov- svemiru. Zaito ne? Jer svemir sc rniien.ia i sr',-'s c u svctliru mi- jek, a da ne bi ljubio svoj rod, dom ili bar neito na svijetu - jed- jenja, a ova nadela ili istine ostajr-rv jeirtc i r.repromjcnljir,c. nako se tako ne moZe zamisliti dovjeka, a da ne bi mislio o Bo- gu i da ne bi teZio za Bogom. To znadi: vjera u Boga je zalrtjev Mora, dakle postojati vrhovno umno biie: Eog, r-r kom .jc izvor svih nadela, zakona i istina. ljudske du5e ili zakon ljudske naravi. Ako promatrarno ljudski um, on po svojoj naravi nu- Bog je iara, ljudski um je iskra Nicgova. Bog ic istina prva Zno i neodoljivo teZi za spoznajom istine. Istinu spoznaje kad i najvi5a, vjedna i nepromjenljiva. Bog je mjcra svake istinc. Sto spozna stvar onako kakva je u sebi. On teZi za istinom ne samo ljudski um spoznaje, jest istina, ako se s Bogorn - sunccm istinr: ovom ili onom, vef za istinom uopie, za svom istinom, gdje god - podudara. je i koliko god ima. Vei dijete pita: Sto je ovo, za5to je tako, NaS um na svakom koraku u Zivotrr otkriva i rralazi Boga. odakle je to? Ni dijete ne miruje, a kamoli odrastao dovjek, dok Sto je dovjek umniji i dublie proudava prirodu, to iasnije :ipozna- sptovjaarv en en as pdorzungau,, doodk jneed ndoogdae udzor oiksati nnea. Cdoruvgjei ki pnreemlaazi modir aj eddonke je-da postoji Bog. Zato su najveii udenjaci bili i najveii itovatelli BoZji. nije umom do5ao do najvi5ega uzroka koji zovemo Bog. Bog je prva i vjedna istina. U njoj se dovjek potpuno smiruje, u njoj Mcctutim, kako god mi iasno spoznajemo cla pristr_r.liE r3, nalazi izvor svim drugim istinama. u samu narav ili bit BoZjega Zivota ne moZcino pr-odr.i.icli. Za5to Tako su, eto, svi stvorovi na zemlji propov.iednici ove uz. ne? Jer je Bog neizmjerno biie, a na5 jc'rrt outaniicn. l.,4irorr. vi5ene istine: ima Bog. I nebo sa svojim zvijezdama i zrak sa toga ima u nama samina i izvan nas u :;valiidai-',icm iivoLu il_r svojim pticama. I vode sa ribama. I zemlja sa zvi.ierima i biljka. ue mozemo sasvim shvatiti. Pogotovo o'<ia nc nroZe'ro .";irsr,irr-r ma. Sve to vide i priznaje: Nismo se mi sami stvorili, niti ie red :lyatitj Boga koii svojim 'ciz*jerni'r biiem n:rcrirazi s.,ulii u.r, i sklad, Sto vlada meGlun ama, sludajno nastao. Nas je Bog stvo- i ljudski i andeoski, upravo tario kar ito nebo rraclirazi zci'r i,,r iri rio i Bog nas je u divni red i sklad svrstao. Vei je poboZni pjesnik more kap vode. BDr>ePqakvviatjiaodej:,5 gp>toarNovtie eme bdaseatvsr io aapdij euo n iuio pdbrniitede isabekto ii tuies( Pd,la iisv v 1pnu8ti iBc,s2oek,Z l3naj)ued. bA ni c tsdsetkjterlepul ail 'njp ,eriouvbkkieJ ausoz kbaNi tmd jeia -tgjejeeo tl vsie.ia shRvi mnieeaact-i,: d1oOk-u adyilZvi.ian tooN jbevogegoliav tiss tvvs.a u Pdomavvuia colir ouns etipi soit rsipZlaoljnzivincia i njRaNi imengloj,:rZrvniiei ngpraar!r l-t(oin1vli i-,! , J3e3.rl_ ,,31trl"r:-,)o: zemlji i odgovorit ie ti, i pripovijedat ie ti ribe morskeu (Job nozn3. rrliyo Gospodnju? Ili tko l"{u je bio savjctnili? Ill rl<o Ntru 12,7-8)... Mudrost nas je BoZja stvorila, ona nas duva, s nama naprijed dade Sto, da mu se vr.ari, taA ic or1 hljcga i k,.; Nj::],, I ravna i upravlja. u Njemu sve. Njemu slava u viieke! 8 9 CUDOREDNI ZAKON U EOVJEKU UPUCUJE NA BOGA Sto se pruZi Zednome ne pu5ta bez place. Cineii dobro postajemo slidni Spasitelju za koga kaZe Sv. pismo: uKud god je prolazio, I volja, druga moi naSe duSe, ima svoj odredleni zakon: Do iinio ie dobrou (DAP 10,3 8). bro valja diniti, a zla se kloniti. Ovaj zakon zovemo moralni ili iudoredni zakon. Sto je u pojedinom sludaju dobro ili pak zlo, to nam kaZe savjest. eovjek iuti savjest dim je do5ao k svijesti ili razumu. Nema dovjeka, makar on kako opak bio, a da ne bi iutio savjesti, a da ne bi osjeiao da dobro treba diniti, a zla se SIIMO U BOGU NALAZI COVJEK RJESENJE duvati. ZIVOTNIH PITANJA Savjest ima svaki dovjek. Ne samo mi, koji prolazimo kroz kr5ianske Skole i primamo kr5ianski odgoj, nego i ljudi DuSa ljudska neodoljivo vapije za Bogom. Zivot je ljud- bez Skole i bez odgoja. Svi imadu pojam o dobru, ali i pojam o ski postojana borba sa Zivotnim neprilikama. To je opazio vei zlu. Svi znadu da je dobro ne5to plemenito i uzviSeno,a zlo ne5to strpliivi Job pa je bolno uzdahnuo: >Borba je ljudski Zivot na zemlji<( Job 7,1). ruZno i odvratno. Svi znadu da nas dobro dini dragima u ljudskom druStvu, a zlo odurnima. Jedne Zivotne neprilike izviru iz samoga iovjeka. Tu je bolest tijela. Jake poZude koje se diZu protiv duSe.N emir i tjes- Savjest zapovijeda dobro, a zabranjuje zlo neodoljivom si- koba Sto nas mude na svakom koraku. Raznortrsnen esreie i neda- lom. Savjest kaZe: Ne smije5 ukrasti tuile dobro makar te nitko ie Sto nas prate diljem cijeloga Livota. ne vidi i makar ie5 moii izbjeii ljudskoj kazni. Ako dovjek ukra- de, pa tako pogazi savjest, ona ne miruje, ona kara iq1'jeka; u Druge neprilike dolaze od okolice u kojoi Zivimo. Ljudi se dovjeku nastaje griLnja savjesti. Savjest predbacuje dovjeku: Iako zaboravljaju, pa jedan drugoga ogovara, klevece, Nepravdu udi si izmakao ljudskom sudu i ljudskoj pravdi, ima neiko viSi, koii ni. Izrabljuje. Prevari. Po5tenje mu oduzme. te vidi i kojega sudu neie5 izma(i. Kad pak dovjek posluSa savjest Trede neprilike dolaze od nedistoga duha ili tlavla. Sv. Petar i neSto dobra udini, raduje se u sebi i iuti posebnu slast. Savjest odinski opominje prve kr5iane: >Budite trijezni i bdi.jte, jer pro- je tada mirna i zadovoljna. Covjek mirne savjesti ima toliko uZi, tivnik vaS tlavao kao riduii lav obilazi trate(i koga da proguta( vanje da se to ne da izre(i. Ako ima sreie i blaZenstvan a zem- (1 Petr 5, 8). Nedisti je duh zakleti neprijatelj dovjedji. Nepresta- lji, i koliko je ima, to je imaju ljudi koji dobro dine, kod kojih no-uznemiruje dovjeka i trali zgodu da ga na zlo navede. Kad je je savjest mirna. pak udinio zlo, rada se u du5i griZnja savjesti koja moZe biti i talio Svi narodi znadu razlikovati dobro od zla. Svi znadu da jaka da dovjeka dovede i do ludila i do samou6ojstva. dobro treba diniti, a zlo izbjegavati. Svi su narodi svjesni da JoS vi5e! Koliko puta u Zivotu biva to da nesposobni,I oSi i taj zakon veZe uvijek i svakoga. Taj je zakon neizbriSljiv i nepre opaki ljudi dolaze na visoka mjesta. Na razne poloZaje. Do dasti mjenljiv. Ne ovisi ni o umu ni o ljudskoj volji. Taj je zakon nad i n1ryngnja. Postignu veliki imetak. Obiluiu blag-zoamp ois"tuatv" ljeuniii,i-"p.a dovjekom i dovjek mu se mora pokoravati i protiv volje. Ne da A dobri, J.rynosni, sposobni i radni ljudi bivaju se ni u5utkati ni ugu5iti. To je dokaz da taj zakon ne potjede od i_ll:r-T""i.,Zar je rijetko, pog-otovod inas, kad materijai ir;;'p;; tovjeka. On ima svoj izvor u viSem biiu, nadzemaljskom biiu, Yl^l9l_+:. rqrke u ljudskom dru.Stvy, da najbclji i najplemenitiji neogranidenomb iiu - Bogu. Samo Bog je rnogao postaviti uzvi. clanovr Uuclskogad ruStvab udu ismijani, pa i u ZivotnoJ-opasnosti, Seni iudoredni zakon po kom je dovjek duZan i Zivot prije Zrtve a propalice se slave kao neki junaci. vati nego tai zakon prekr5iti. Tako nas, eto, i iudoredni zakon . Sve to dovjeka boli, sve to zabrin.iu.ieU. tim tcskim Zivot- vodi do spoznajei priznanja Boga. nim okolnostima traZi.t ov.let utjeh; ; ;;,n"i, i ne ;; ;; Sto dovjek vi5e dobra dini, to ima mirniju savjest, to ie leylji. Tada dovjek diZeo di.g."qri .reUu,a a,ria mu g"o;rlarozri i, tumo prije doii do spoznajeB oga. Prilika, pak, da dobro dinimo imamo duaalreekKo o rizzaa zzvvirj.eleidzad a ii nnaadd zzvviiijeezzdr"i ama fZ.iirvi-i- rp)'trrerae.rvitten.,id ni EBlongc . rK. hnij^e*m,,u ugvdiijee ks.u Ppoogtroetboev oi iihu diomreadmnoe si agdoas,p noadkaorsnk ed rnuag rstvge s svtjreatnsek ougp rraavtao, zs)c-eg -k dc9oonvv Jjie ekpK o 5mmteoonllirottvv ooZmmiv jetuui.tt"jjeUedd ee N jikk"e.aageddaa mm;st"tuuu aju v.ll;'jjiieae"h 't.sei"vrSl-- eku op,r o.;,t.vrrr'rrz"fsr<-daiiitaaffti; nnfl jiT eediu, r d'rd'kko"nqaierrd^pdr rnXgroinaaiXi'i goleme. Koliko je bijednih koji odekuju pomoi od nas, koji nas ll,:**:r::::9::',1..'^l'1"'::.Pdii;; imavonleo sdta v iamp idjein dima op rdisokborod!i mBoo gu npaomrn onia jleadlea nd ac ldruingimomo ed.C obinroe.i i Sdvoa. i911"rl,y::. :1*.:,*::i '-e1o:"i3gyto : ,J.ewiD . ;ui;ia iaa ;t;a." "i;:'";?;o.,;" F"r,'iT,.:iit ig;;iii;"'.irH, rlti"i,'j sbproo zvnra5jiem oB oiguad o-r edndio bzroagkoan B. VogrSae i-i mkoorjai lnni i zdaak5oun hdloaldanzeim voo ddoe iI*n:.a:"d,-je" e; 1 Zj:i\v oTpt -u""n-p '-. ;il*;.r*dtt;'i' i; -".N9;;;;;l:iflfi;i';" ;nia r d;ri?ug:'ollm#s' jv"iijHetu! 10 It risti, da se dovjek mudi oko kreposuoga i po5tenoga Zivota, ako pravcdnik i lupeZ jednako uZivaju. svemiru i sva gibanja i sve pr:orajene u svijetu, samo o sebi po- Taho, eto, du5a ljudska, traLeci izlaz iz Zivotnih neprilika stoji, trtrZnop ostoji i ne mijeuja se. ne nalazi drugoga rjeSenja ni odgovora, nego samo iedan: ima I(acl nti dodemo u trrornicu, pa gledamo ogroman stroj sa Bog. Istina -lma Bog - unosi u na5u du5u mir, sklad, krepost i bezbroj kotada i liotadiia, mi se divimo kako jedan hvata dru- dobrotu. Ova istina daje utjehu u Zalosti, a jakost u borbi da do- si i kako se okreiu jedan ovisno o drugomu. Niakon promatranja vjek ne klone. Obratno: poricati Boga znadi ostavljatiiovjcka bez Sto zakljudu,ier-no? X4ora da je trinan tko je taj stroj izttmio i u u13ehe i nzrde, dovoditi ga do odaja. Da je talio pokazuie nam pitranir: stavio. l\4akar mi toga dovjeka nismo vidjeli, znarno ipak dnevni Zivot. Nikad na zemlji nije bila tako ogordena borba protiv ila costoii, icr bez njega ne bi bilo ni stroja. Tako i sav svemir, Boga kao danas. Ali nije bilo ni toliko odajnika i samoubojica kao koji je ureclen poput divnoga stroja, pretpostavlja viSe, urnno i <Ianas. uNema mira bezbolnicima!" - veli Sv. pismo (lz. 48, 22). slobodno biie - Boga. Sve ovo, Sto nas o Bogu udi razum, lijepo i jasno potvrdujc Sr'.p ismo. U njemu ditamo: podetku stvori Bog nebo i zcrnlju,, (1 X,Iojs.1 , 1). ,,7a Sest je clan"aU s tvorio Gospod nebo i zemlju, mrire PROMJENE U SVIJETU DCKAZUJU DA FOSTOJI IsOG i :";tog ccl u njitnzro (2 Mojs. 20, 11). "Tvoje je, Gospocle, veliianstvo i ::ila- i slava i pobieda, i Tebi hvala, jer sve Sto je na ncbu i na Covjek traZi svakoj stvari i svakoj poiavi dovoijan uzrok. z::r1ji, Tvoje je. T-.,oie.ie, Gcspodine, krirljevst'.'o, i Ti si vrhu I\c pitarno samo Sto je to, vei Zelimo znati i odakle je i za5to je bai svih knezovao (Dnev. 29. Il). "Tvojc je nebo i Tvoja je zemlja, Ti tako. Ljr"rdski duh traZi svakoj stvari posljednji uzrok. Tako nas i si sazdao svijet i sve Sto je njemu; sje','er i more Ti si stvorio< (Ps 88, 12). proudavanje svijeta vodi k istini: ima Bog. eitav svijet i sve pojave u njemu treba da imadu zadnii Nel<a ova sveta istina: ima Boll, stvor sam Njegor', Njemu svoj dovoljan uzrok. Taj zadnji uzrok ne moZe biti u svijetu sa- podloZan i odgovoran - proniknc u.:n i srce na5e, sav rad i nrom, jer je svijet prolazan, promjenljiv proizveden-dakle zavi Zivot naS. Ta istina neka bude misao vcciiteliica svemti iiiu san.Zato rnora da ima drugo bi1e, izvan sviieta, koje je nuZno, ne- na5emu, 1;romjenljivo, samo o sebi - ukratko: biie apsolutno ili neovisno 'Io je biie zadnji uzrok svijetu. Kad toga biia ne bi bilo, ne bi mogio biti ni svijeta. einjenicu: Svijet je tu - ne moiemo poreci' RED I SKLAD U SVEMIRU JAMEE DA POSTOJI tsOG Valja onda priznati i istinu: ima Bog. Svijet je sastavljen od biia koja nastaju i prolaze. Jedni se - Gdie god vidimo pravilnost, rcd i sklad, tvrdimo da ga je liudi radaju, drugi umiru. Na zemlji nitkc trajno ne ostaje. Kod izvclo neko umno i slobodno biie. Ne moZemo zarrisliti nravilno.st iivotinja je tako. I kod bilja je tako. I ti neZivoj su prirodi ne- kod gradnje kuie, ako prije samc gradnje nije gracliteli nai'inic prestane promjer-re. Sva su bica na svijetu po svojoj ncra"'i pro- nacrt po korne ie graditi kuiu. Nc nroZerno poimiti red i sklad Iazna. Kao dto -cu danas ona biia, Sto ie u buduinosti nastati, na Zeljeznidkim prugama, ako nije prije zasnovan pametan rzozni samo moguia, a uistinu ih nema, tako su nekoi sva biia, ditav red. svijct, bila samo moguia, a uistinu ih nije bilo. Danas ne irastaje Ogledajmo se sad vasionim sviietcrn. Iskustvo i zna;rosti ni5ta bez dovolina razloga (ni kuia u gradu, ni spomenik na nas. ude da je svuda u svijetu velidanjtveni red, todna pravilnost vtsroeglbujni,,a jn eir r apizihclo njgiocaSa. nRncaamz alpo.og t Rjuoa)v.z olomNgiuk najdpih ocsnvtiaaien jupm oosngtaelonm jaan jiuSt rteapb rnaoa lastztraantiaii t i bbeisizaa dmouo- jipe oddmnivoaa,g na alo s ksldvaaad .po opSsevttai gkbnoiei i jesv dobijniuiee ssvtkarlhkauod. n umO ukcodi reotlo inguuar. erdaJc<ei1deino bo,e czii.eab ri'.deor ju pusi iorsomedub_i u dr''.r3-omu.P otom mora cla ima povrh svih prolaznih biia, povrh nrn zakona. svijeta, neko drugo, vi5e bice u kom je uzrok prolazniir biia i iila" 'r'<-rgs vijeta. To, od svijeta razlidito, biie mcra cla nuZno postoji ,, .. Zujezdozltanstvo nam otkriva milijune zvijezda stajadica. - 1o biie Rog. Bog ina razlog svom bivsti'ovauju u sarnoj stcr.joj Vcc;ni ih jc vcda od naSeg sunca. Svah:r ima svol sustev u kor-,', rialavi. On nc moZe ne biti On je bice ncprolazno, vier)lo, kojc se krein nebrojene zvijezde, Sva se ta golcma tjelcsa ltreiu ne- nema rrikoga clrugoga nad scborl. Vei jc glasoviti grdki muclrac vJeroJatnom brzinom. A ipak nikad nema pometnje, nikarl zastoja. Aristotel rekao cla prvo bidc, od koga potjedu sva ciruga bica u Samo neizrnjemi um, koji stoji nad svim, molrao je zamisliti taj vo- zni redl 12 13 U neiivom carstvu na3e zemije viada jednaki sklad. Kolika neka osnovha natela koja mu kazuju 5to je dobro a 3to zlo' Sto jseulo bstei zbi rjoejdnian sti vura zmneotvlurssnoab ntaje plersivala dnnao szte.mlji! A sva drZi u ci- dsvoovjjiemk mraozruam, oam s to.t pnoe"'oiiiuiije",l i"i;tgi'tf.uiz laze nneapeo!!s rekdonjao idzo vnjjeekg osvaem rima' U biljnom carstvu nalazimo upravo dudesa. Svaka je biljka ;;; frirode, zov6mo priroani iudoredni zakon' za sebe savr5ena kemijska tvornica koja izgraduje hranu za Zi- Covjeku govori svijest da postoji zakon kojemu se bezu- votinje i dovjeka. vietno mdra polotuu.ii.-tui *oz" dovjck rt5i'1t1lt^g^3.,1f U Zivoj su prirodi joS'velidanstveniji prizori. Tko da se na- moZei skorijeniti niti promijen"iutit,o oje r ga nije sam postavro' uovJeK divi skrbi Zivotinja za svoje mlade. Tko nije ostao tronut kad je ;;j"cfi ; p;i-aoi rutiott- t] fr" takav. moze imati samo zakon promatrao kako pdele umjetnidki izgrailuju svoje saie! Tko nije ilzjt. Sid; op.altaatto az" "iiir. l,iir "*u Akvinac: "Prirodni zakon bio potresen kad je promatrao marljivost kod mrava! Ve6 je ni;e arugo- nelo saopienje vjednoga zakona razumnom stvol'u(' mudri Salomon rekao: uldi, lijendino, k mravu, i promatraj pu' Sto nas udi prirodni iudoredni zakon? Dobro valja diniti' a tove njegove, i naudi se mudrosti: on nema ni voite, ni zapovjed- ,to se mora izbjelavati. bobro je ono Sto je u skladu s na5im nika ni kneza, a ipak ljeti sebi sprema hramr i u vrijeme Zetve razumom, Sto razum odobrava, na Sto razum pristaje,. Sto razum skuplja Stoi e kasnije jesti" (Posl.6 , 6-7). hvali. Zlo je ono, Sto je protiv tazttma' St-or azum odbacuJe' sto Svuda je u prirodi pravilnost koja nadilazi svako ljudsko .-"* t.di. p."pit je-prirodnoga iudorednoga-zakona: Bogu se umovanje. *oi*o klanjati^, jei'nas je Bog stvorio. Od Njega nam jg.sye Nekoji bi ljudi htjeli da je red i sklad u svemiru nastao Sto i*.*". f6 treUa u du5ipriznati i cijeniti. To treba i vanjskim sludajno,t j.bez umnog i slobodnogu zroka: A Sto je to usludajnou? pokazati. Klanjanje Bogu je vanjski din kojim prikazu- Kad ne znarno uzroka, onda kaZemo da je ne5to sludajno nastalo. "j"t*eoi" o-u tfti"o" dast i vlast bogu nad nama' a na5u potpunu ovis- Medutim i ono za Sto kaZemo da je sludajno nastalo, ima svoj nost i podloZnost Bogu. uzrok, iako ga dovjek ne zna. je izgovor za neznanje. Prirodni Cudoredni zakonkale: Sto neieS da tebi drugi dini, Sto ljudi manje znaju to se vi5e "pSolzuidvaajj"u na sludaj. A Sto su ljudi nemoj ni ti njemu diniti. Sto veseli nas, veseli i drug-oga.S to je na- obrazovaniji i bolje poznaju uzroke to se manje sluZe sludajem. ma diago, diago je i drugome - to mu udinimo. Nama je drago Nije dijete sludajno do5lo na svijet. Nije ni na5 Zagreb sludajno kad naJtko u Zalosti utjesi, ili nam u bijedi pomogne' ili o nama nastao. Niti je odijelo sludajno u ormar prispjelo. Niti se jelo lijepu rijed rede, ili nam prizna naSe zasluge - sve to veseli i sludajno na stol postavilo. Neuko bi joS dijete moglo re(i za drugoga. Udinimo i mi drugome tako pa smo izvr5ili prirodni iu' hranu da je sludajno na stolu, a majka sigurno ne. Pogotovo ne doredni zakon. Nas boli ako nas tko ogovara, kleveie, nepravdu danas kada je u mnogim zemljama nesta5icah rane, pa roditelji nam udini, uvrijedi nas ili ponizi. Sve to boli i drugoga, zato mu muku mude kako ie prehraniti obitelj. to,nemojmo diniti. Ovo je nadelo tako vaZno da ga nikada ne Bez vi5ega i umnoga biia, koje je razlidito od svijeta, ne moZemo dosta naglasiti, niti u Zivotu dosta na nj paziti. Neka nas moZemo nikako shvatiti red i sklad u svijetu. Ovo je umno bice u Zivotu uvijek prati odluka: Ja iu prema drugomu nastupati onako kako Zelim da drugi nastupa prema meni. moralo iznajprije zasnovati, izabrati, a onda izvesti baS ovaj red u svijetu. To umno i slobodno najvi$e biie zovemo: Bog. Prirodni nas iudoredni zakon udi i to: DuSa je vrednija od je mudro5iu osnovao zemlju" (Posl. 3, 19). Mu' tijela; zato treba sjetilne nagone, koji se diZu protiv du5e, obuz- "Gospod davati. Razum nam kaZe da treba paziti na mjeru kod jela i pila. dro5iu si svojom, Gospode,s tvorio dovjeka na zemlji i postavio ga gospodarom svemu stvorenomu. U mudrosti i dobroti Tvojoj je Razum nam kaZe da su ljubavne teZnje i osjecaji, i njihovo za- dovoljenje, dopu5teni samo u zakonitom braku. Razum kaZe: izvor nama ljudima i svemiru. Obuzdaj srdZbu, inade ie5 u srdZbi udiniti i takvih zlod.iela za _koja ie5 se kasnije ditav Zivot kajati. Da pitate one koji su u Lepoglavi, ili po drugim zatvorima, izuzevii potitiete zatvorenike, za5to su tamo? - rekli bi vam: u srdZbi sam dovjeka ubio, kuiu zapalio i slidno. PRIRODNI CUDOREDNI ZAKON Prirodni Cudoredni zakon nalaZe djeci da su duZna lju- ipsrtiirnoutl:eS nivmuo aji msBp oogrsa,o znbuenmgooosmt i d,p arbi reloazdk noOi, bibjuaedvzoe r,pe odutnpeio5 zkznoaaikajeo ni d. ojNavasjenSko r anuzepu omzs naimamjaeo vbmliatais, otiSp ntsoteavmnaktaia i o psnlisu t5daarnZtkia arv oio dbnitii teelljjiuejid. si kBosetmaz r iijdedr.ra uvBSoetvgj u pb uoUo5itpt"iitv-ierat.no jgZa d trooZ divliutoedtloajs nkreae-. 15 L4 Je oni koji dopuitaju da djeca ustajuprotiv roditelj-a i kad ure- druge da nema Boga. Tatovi i provalnici se boje oru2nika i stra- J":" aj"ej" tuZbl protiv roditelia. Takav pos-tupakr uSi samu iari i sudaca, zato lele da uopie ne bi bilo ni oruZnika, ni stra- ;;;t"j;""tri tjudskoga dru5tva, Skodi svakom druStvenom poretku i.ara, ni sudaca. Covjeka, koji Zivi u nedopuStenim ljubavnim od- i svakoi drZavin a svijetu! nosajima, kara savjest i upozoruje na BoZji sud. Takav, od straha Prirodni iudoredni zakon poznaju svi ljudi bez razlike ored Bogom, silom hoie da Boga ne bi bilo, samo da si kako tako fO,objjoa:v leo bai-l"oje, rdiu Zpnri idpaasdnaojui .p Ro5atdein too Zgiav jestmi.o svi ljudi, i kad ne bi somsieiriia sasvtrjaehsot.v Titkuo gjeri Zdnojuv jeskaav juebsitoi. iTlia kkaovje bdi rungaojr andeijdej eldoa u ndeinmioa, ni-Boga ni prekogrobnoga Zivota, jer onda ne bi morao nikome odgovarati. Razlog je, dakle, nevjerstvu u slaboj ljudskoj naravi, u strastima ljudskim, u neiudorednom Zivljenju dovjedjem. Neiu- doredni ili raspojasani Zivot je najde5ii i najveii razlog da ljudi otpadaju od vjere i postaju bezbo5ci. ODAKLE tsEZBOSCI Kao Sto opak Zivot odvodi dovjeka od Boga i dovodi ga k Mogao bi tko pitati: Kad mi moZemo svojim prirodnim nevjeri, tako destit, po5ten i krepostan Zivot dovodi k Bogu. Kad umo,n sp6znati istinu: ima Bog, i ne samo ovu istinu nego i sav ste ikada u Zivotu vidjeii destita i po5tena dovjeka da je govorio p.i."O"i iudoredni zakon, za5to onda ima ateista ili bezboiaca? ili radio protiv Boga? Da naSe oko moZe vidjeti i predmete dobro Ateistima ili bezboScimaz ovemo ljude koji Zivotom ili ri' rvaijsep io zdnisatvijaet,i ,t otr eobnao bdoal jbeu vdied i.z dDraa vmoo iZ dei dsotov.j eSkto B ojeg an an5aeii oik gol ezddarati-, jedima poridu bivstvovanje BoZje. Jedni Zive tako kao da nema treba provoditi destit i posten Zivot, treba imati disto srce. Zato bluofgioa . Sfoi guz onveemmao. :Z pbrvaekmtiion ii h ateteoirsettis. kDi rautgeii sttvi.r dMeo Zdea li sbui tui vdjeoriesntai vveidlij eStiv<e (tMo tp 5is,8m)o.: >BlaZeni koji su dista srca, jer ie oni Boga uvjerenih ateista lli bezboLaca? Dokazi su za bivstvovanje BoZje tako jaki i tako sigurni da nitko ne moZe biti trajno sasvim uvjeren da nema Boga' Sto- viSe, ima vrlo malo ljudi koji sebi trajno uobraZavaju da su uvjereni bczboSci.A tcisti nemaju nikakvih ozbiljnih r-azlogak o- BOG JE DUH jima bi rnogli sebe trajno uvjeriti da nema Boga- A toboZnje pri- lquuot" protlv Boga moZe svatko s malo dobre voljne lako oboliti' \a prvo su mjesto u Vjerovanju stavili apostoli: >Vjeru- Zivot, smrt i pisana djela takozvanih ateista svjedoded a ni jem u Boga". Vei nas na5 zdravi, prirodni razlom udi da posto;i sami votle ateizma: Voitaire, Rousscau, Itobespierre, Nietzsche, P9e. Zato za Boga znadu svi narodi i svi pojedinci koji-imaju Schopenhauer,n islr bili sasvim s1'jereni o svojim bez'vjerskim zdrav razrtm, makar bili i pogani. Svakom dovjeku kaie njegov tvrclnjama. Kad bi bezboici bili tako sigurni da nema Boga, ne prirodni razum da mora postojati Bog, najvi5e biie od to-gi je bi toliko i iako raz<IraZenog ovorili o Njemu, ne bi ga sad prori- podetak svemu Sto u svemiru postoji. cali, sacl k Njemu vapili, ne bi NIu se das izrugivali, das pred Vjera popunjava na5u prirodnu spoznaju o Bogu, pa kaie: Njim strepili. Tko se Ziv i pametan bori protiv nekoga koga s;amoj e jedan Bog, a nema ih viSe kako su udili nekoji pogani, a nema?! meclu njima i stari Grci i Rimljani. Bog nije isto Sto i ivemir, kao A za5to onda ipak inta bezbolaca? Ima ljudi nastranih da bi sva biia u svemiru zajedno bila Bogkako to hoie panteisti. u svemu pa i u vjeri' Dok zdtavi, nornalni vjeruju u Boga, ab' Bog je samostalno biie, razlidito od svijela. Bog je biie'koje po- normalni ili nastrani Boga poridu. stoji samo o sebi i oduvijeka, a svemir je stvoren od Boga i nasiao Ima ljudi koji su plaieni za to da Boga poridu, Pogo191u je u.vremenu. gog j" neizmjerno savrlen, a u svemiri je toliko ima mnogo takvih ljudi danas. Za novac se, radi slabosti ljud' savrsenstva koliko mu ga Bog dao. ske naravl, sve dobije, pa i ljudi koji ie gaziti i po najveiim vred- ,-_- . Kakva je BoZja narav? Na to odgovara vjera: Bog je bes- rl()tama kao Sto 3e iitina: ima Bog. Mnogi su zavedeni,i li su pri' 5raJno gavrqen..duh,,gospodanr eba i zemtie od koga nair-ie sve ir'"rkangi ovoriti da nema Boga. -{ob,Tol.9. g ie disti duh, jednostavno, nesloleno biiJ, a ne klo mi PreteZni postotak meclu ateistinra su oni kojih Zivot nije i.l:91 fgi.i smo-s-astavljeni od du5e i tijela. Kad bi Bog bio sastav- u redu. Savjesf ih kara radi opakih djela. Takvi se boje Boga. {eno biee, to bi znadilo da je ograniden, da ima nelioga nad so- Oni Zele da Boga ne bi bilo. Radi toga silom uvjeravaju i sebe i oom, prema tome ne bi bio Bog. Bogu su po naravi najslidniji l6 I Razue i objava o Bogu L7