SVEUČILIŠTE U ZAGREBU MEDICINSKI FAKULTET Slavica Jurčević Osobitosti sjećanja oca i majke na traumatski događaj nestanka i posmrtne identifikacije sina deset godina poslije nestanka: kvalitativna analiza DISERTACIJA Zagreb, 2011. SVEUČILIŠTE U ZAGREBU MEDICINSKI FAKULTET Slavica Jurčević Osobitosti sjećanja oca i majke na traumatski događaj nestanka i posmrtne identifikacije sina deset godina poslije nestanka: kvalitativna analiza DISERTACIJA Zagreb, 2011. Disertacija je izrađena u Katedri za psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Voditelj rada: prof. dr. sc. Goran Dodig ZAHVALA Zahvaljujem prof. Matku Marušiću i prof. Ivici Kostoviću jer su mi ukazali na važnost dokumentiranja tragičnih ljudskih sudbina u ratu za Domovinu. POSVETA Nestalom hrvatskom vojniku. “Putniče, javi u Spartu da ovdje ležimo mrtvi štujući zakone naših očeva“ Bitka kod Termopila (480g.p.K) III IV SADRŽAJ 1. UVOD 1 1.1. Ličnost kao pojam ('concept') ili kao predodžba ('image') 2 1.1.a. Oblikovanje „image-a“ u memoriji: subsimbolički proces 2 1.1.b. Oblikovanje „image-a“ u memoriji: simbolički proces 3 1.2. Autobiografska memorija 5 1.2.1. Semantička (epizodno-autobiografska) memorija 5 1.2.2. Proceduralna memorija 7 1.2.3. Dopuna sustava memorije s obzirom na razine svijesti 7 1.2.4. Neuropsihološka razina funkcioniranja autobiografske i proceduralne memorije. 8 1.3. Socijalna memorija 10 1.3.1. Rane reprezentacije i doživljaj vanjskog svijeta 11 1.3.2. Trajna narativna sjećanja na događaje iz ranog djetinjstva i razvoj privrženosti 16 1.4. Emocionalna memorija 18 1.4.1. Traumatska memorija 18 1.5. Disocijacija: poricanje svijesti o događaju 20 1.5.1. Primarna disocijacija 22 1.5.2. Sekundarna disocijacija 22 1.5.3. Tercijarna disocijacija 22 1.5.4. Psihološka i somatoformana disocijacija 23 1.6. Flashbulb memorija 24 1.7. Dosljednost prisjećanja traumatskih događaja. 26 1.7.1. Točnost oporavljenih sjećanja 28 1.7.2. Čimbenici koji oblikuju traumatska sjećanja 29 Cilj istraživanja 31 2. POSTUPCI I METODE 32 2.1. Ispitanici 32 2.2. Provjera valjanosti i pouzdanosti u kvalitativnim istraživanjima 34 2.3. Analiza sadržaja 36 2.4. Kriteriji dobre procjene pouzdanosti u analizi sadržaja 46 V 2.5. Veličina uzorka jedinica sadržaja u procjeni pouzdanosti 47 2.6. Odabir jednog ili više pokazatelja pouzdanosti 51 2.6.a. Razlozi odabira Krippendorffov alpha koeficijenta pouzdanosti u procjeni pouzdanosti sadržaja svjedočanstva 54 2.6.b. Odabir kodiranog materijala s odgovarajućom pouzdanošću 54 2.6.c. Izvješće o pouzdanosti procjenjivača 55 3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA 57 3.1. Pilotno testiranje pouzdanosti (Krippendorf alpha) procjena petorice procjenjivača za slučajno odabran uzorak od 62 teme 57 3.2. Pročišćavanje kodiranog materijala s odgovarajućom pouzdanošću 60 3.3. Provjera pouzdanosti pročišćenih tema (N=30, Krippendorf Alpha ≥0,50) na temelju drugog pokazatelja pouzdanosti Cronbach alpha 66 3.4. Faktorska analiza probranih čestica-tema Obrasca za procjenu sadržaja sjećanja oca i majke na nestalog i posmrtno identificiranog sina 69 3.5. Testiranje značajnosti razlika između procjena sadržaja svjedočanstava oca i majke obzirom na prisutnost tema za koje je utvrđena odgovarajuća pouzdanost (30 tvrdnji) 80 3.6. testiranje značajnosti razlika u procjenama sadržaja svjedočanstva koji se odnose na nestalu odnosno posmrtno identificiranu osobu s obzirom na prisutnost tema za koje je utvrđena odgovarajuća pouzdanost (30 tvrdnji) 81 4. RAPRAVA 83 4.1. Emocionalni doživljaji (teme) i emocionalne epizode u narativnim iskazima (svjedočanstvima) oca i majke nestale i posmrtno identificirane osobe 84 4.2. Razlike u narativnoj ekspresiji doživljaja vezanih uz nestalog i posmrtno identificiranog sina u iskazima očeva i majki 88 4.3. Značenja koja sinovljevu liku i žrtvi dodjeljuju otac i majka u svom pripovijedanju o njemu 92 4.4. Razlike u sadržaju traumatskih sjećanja očeva i majki nestalih osoba u odnosu na roditelje koji su identificirali svoju djecu na temelju analize DNA 96 VI 4.5. Primjena integrativnog idiografsko nomoteskog pristupa u ispitivanju sadržaja sjećanja na nestalog i posmrtno identificiranog sina 101 5. ZAKLJUČCI 103 6. LITERATURA 106 SAŽETAK ABSTRACT Curriculum Vitae Curriculum Vitae (eng.) PRILOZI Prilog 1./Tablica 2. Statistička značajnost razlika odstupanja pojedinačnih procjena petorice procijenjivača od srednje vrijednosti procjena na slučajno odabranom uzorku 62 teme Prilog 2./Tablica 9. Testiranje razlika u procjenama naglašenosti probranih traumatskih sadržaja između očeva i majki nestalih i identificiranih Prilog 3./Tablica 10. Testiranje razlika u procjenama naglašenosti probranih traumatskih sadržaja između roditelja koji su identificirali svoju djecu i nih čija se djeca još vode nestalima. VII VIII 1. UVOD Svijest o sebi predstavljena je u individualnoj memoriji, pa se ličnost može promatrati kao vlastita memorija o samom sebi (Klein, 2001.). Kao i sva ostala znanja i svijest o sebi temelji se na ranijim senzornim iskustvima i refleksijama tih iskustava. Za ljudska bića spoznaja nije jednostavno vezana uz vanjski svijest. Naš razum usmjeren je prema unutra, omogućava nam primanje, pohranu, prizivanje i stjecanje znanja o nama samima. Bez sposobnosti zabilježbe iskustva u memoriji ne bi bilo ličnosti te bismo tada o ličnosti govorili kao o organizmu koji refleksivno odgovara na okolinske podražaje. Tako svijest o sebi nastaje kao rezultat asimilacije svojih iskustava unutar najprikladnijih mentalnih struktura ili shema koje nam omogućavaju nošenje s tim iskustvima. Sheme se akomodiraju prema sadržajima te na taj način osiguravaju kognitivnu uravnoteženost. Tijekom vremena sheme postaju sve integriranije te kao takve tvore koherentne mentalne strukture. S druge strane, pojam “ličnost kao memorija“ ('self-as-memory“) nema smisla, ako ličnost nije reprezentirana u memoriji. Pojam “ja“, “mene“ ili “meni“ prvenstveno označava svijest o sebi različitu od svijesti o drugim objektima i ljudima u okruženju. Mentalna reprezentacija ličnosti ('self') nije jednosmjerna, monolitna tvorba, koja funkcionira izolirano od mentalnih reprezentacija drugih ljudi. Mi prepoznajemo sami sebe unutar okvira srodstva, pripadnosti grupi i drugih međuljudskih odnosa. Drugi ljudi oblikuju bitan dio našeg pojma o sebi (Marcus i Cross, 1990., Ogilvie i Ashmore, 1991.). Tako “ličnost“ predstavlja mentalnu reprezentaciju samoga sebe, uključujući i sva saznanja o samom sebi (Kihlstrom, 1984., 1988.). Ličnost kao memorija jednako je zanimljiva stoljećima nakon Lock-a (1690.). Upravo sposobnost zapamćivanja omogućuje proširenje pojma identiteta na djela i osobna iskustva koja pamtimo. Osim što ličnost možemo promatrati kao vlastitu memoriju o samom sebi (Klein, 2001.) možemo je promatrati i kao pojam ('concept') ili kao predodžbu ('image').