Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 40/1(79) (2014) 101–214 101 O tumačenju hebrejskih imena u Vitezovićevu Lexiconu BOJAN MAROTTI Zavod za povijest i filozofiju znanosti HAZU, Zagreb UDK 81'374-05 Vitezović, P. R. 81'373.2-05 Vitezović, P. R. 811.411.16 Izvorni znanstveni članak Primljen: 21. 6. 2014. Prihvaćen: 23. 9. 2014. Sažetak U Vitezovićevu rječniku pod naslovom Lexicon Latino-Illyricum, rukopisnome djelu nastalu oko godine 1700., a prvi put objavljenu 2010., osim glavnoga dijela, tj. latin- sko-hrvatskoga rječnika, nalazi se još i deset dodataka. U četvrtome od tih dodataka pod naslovom Nomina Sacræ Scripturæ interpretata, ex P[atre] Amando Ejsenberner Benedictino, Vitezović tumači imena iz Svetoga pisma, ponajviše iz Staroga zavjeta, tj. uglavnom hebrejska imena. Pri tome redovito navodi samo ime, potom svojevrsno dodatno tumačenje toga imena na latinskome, najčešće upravo latinski prijevod, a zatim, nakon dviju (položenih) točaka, što mu otprilike znači ‘jednako’, navodi i prijevod na hrvatski, primjerice: »Adam. Homo .. Çlovek.« Kao predložak za taj četvrti dodatak Vitezoviću je poslužila knjiga austrijskoga benediktinca Amanda Eisenbernera pod naslovom Programmata scripturistica sive nomina Scripturae Sacrae, objavljena godine 1699. Budući da se gdjekada pri prijenosu, tj. pri prijepi- su hebrejskoga imena u latinicu dogodi da dva različita hebrejska imena, koja se u izvornome hebrejskome zapisu razlikuju, u latinici postanu istopisnice, Vitezović u takvim slučajevima kadšto navodi i kakvu napomenu na metajezičnoj razini kako bi upozorio na osobitost hebrejskoga zapisa. Sve su takve napomene na metajezičnoj razini prenesene iz Eisenbernerove knjige, koja se u prilogu potanko opisuje. Također se temeljito razmatra pojam »anagramiranja«, jer Eisenberner svagda navodi i pre- metaljku (anagram) hebrejskoga imena u latiničnome zapisu i njegova prijevoda na latinski. Potom se obrađuju svi primjeri koji sadržavaju neku metajezičnu napomenu, kako oni iz Eisenbernera, tako i oni iz Vitezovića. Pri tome se pojedina Vitezovićeva (tj. Eisenbernerova) napomena uspoređuje s izvornim hebrejskim zapisom dotičnoga imena te se pokazuje da su takve napomene iznimno važne, jer se pri navedenu gubitku raznolikosti u latinskoj prilagodbi, tj. u latiničnome zapisu, gubi ujedno i razlika u značenju dvaju izvorno različitih hebrejskih imena. Da bi se pak pojedino značenje što jasnije odredilo, te ujedno usporedilo s Eisenbernerovim prijevodima na latinski, te s Vitezovićevim prijevodima na hrvatski, razmatraju se značenja temeljnih hebrejskih O tumacenju hebrejskih imena u Vitezovicevu Lexiconu.indd 101 12/10/2014 9:27:22 PM 102 Bojan Marotti riječi, ili temeljnih hebrejskih oblika, od kojih su pojedina imena izvedena. Na kraju se, na temelju navedene raščlambe, upozorava na određene Eisenbernerove propuste, a koje je u svoj rječnik, tj. u njegov četvrti dodatak, prenio i sam Vitezović. Ključne riječi: Pavao Ritter Vitezović, Lexicon Latino-Illyricum, Amand Eisen- berner, Stari zavjet, hebrejska imena, prvopis, anagram, epigram, anagramiranje, napomena na metajezičnoj razini 1. Uvod 1.1. Rukopisni svezak Vitezovićeva rječnika Rječnik Pavla Rittera Vitezovića pod naslovom Lexicon Latino-Illyricum dugo je bio dostupan isključivo u rukopisu (rukopis se čuva u Metropolitanskoj knjižnici u Zagrebu pod oznakom MR 112). Grubo uzevši, rječnik je nastao oko godine 1700., no ima dosta naznaka da je Vitezović na Lexiconu radio sve do svoje smrti, tj. do 1713. (a započeo je na njem raditi dakako prije 1700.).1 Rječnik je nedavno objavljen, a to izdanje u cjelini izgleda ovako: • P. R. Vitezović, Lexicon Latino-Illyricum, sv. 1. Prijeslik rukopisa, priredio i pogovor o prijesliku napisao Bojan Marotti (2000.) • P. R. Vitezović, Lexicon Latino-Illyricum, sv. 2. Prijepis i obrada, ru- kopis kritički pročitale i rječnik upisale Zrnka Meštrović i Nada Vajs, priredio i predgovor napisao Bojan Marotti (2010.) • P. R. Vitezović, Lexicon Latino-Illyricum, sv. 3. Hrvatsko-latinski rječnik, priredile i predgovor napisale Nada Vajs i Zrnka Meštrović (2009.). Sam je Lexicon Latino-Illyricum zapravo jedan dio rukopisnoga sveska, kojemu je veličina 21 × 16 cm. Taj se rukopisni svezak sastoji od 572 uvezana lista, od čega je 566 listova obrojeno. No budući da Lexicon Latino-Illyricum zauzimlje njegov najveći dio, obično se tako zove i cjelina. Spomenuti se ruko- pisni svezak, zapravo obrojeni niz uvezanih listova, sastoji od ovih dijelova (u zagradi se najprije navodi broj lista u rukopisu, a zatim broj stranice u prvome svesku izdanja): • Ventorum nomina, juxta Græcam appellationem Croatis tradita. (1r; 5) • Lexicon Latino-Illyricum. (2r – 527r; 7 – 1057) 1 Vidi Tomo Matić, »Vitezovićev ‘Lexicon Latino-Illyricum’«, Rad JAZU 303 (1955), p. 9. Puni se zapis knjigopisne jedinice navodi u Popisu uporabljenih djela. O tumacenju hebrejskih imena u Vitezovicevu Lexiconu.indd 102 12/10/2014 9:27:22 PM O tumačenju hebrejskih imena u Vitezovićevu Lexiconu 103 • Lexicon Nominum propriorum, et Festorum apud Illyrios celebriorum. (528r – 538r; 1059 – 1079) • Nominum Illyricorum Interpretatio. (540r – 542r; 1083 – 1087) • Nomina Sacræ Scripturæ interpretata, ex P. Amando Ejsenberner Bene- dictino. (544r – 557r; 1091 – 1117) • Lexicon Verborum et Nominum Infantilium. (558r – 558v; 1119 – 1120) • Nominum Illyricorum Interpretatio. (559r – 561r; 1121 – 1125) • Nomenclatura Planetarum quâ Poëtice et quâ Astronomicè apud Illyrios nuncupantur. Item Deorum et Heroum apud Poëtas celebratorum. (562r – 562v; 1127 – 1128) • Lexicon Interjectionum Illyricarum. (563r – 564r; 1129 – 1132) • Navium Nomenclatura. (565r – 565v; 1133 – 1134) • Fungorum Nomenclatura. (566r; 1135) Nakon dijelova naslovljenih Lexicon Nominum propriorum, et Festorum apud Illyrios celebriorum te Nominum Illyricorum Interpretatio nalazi se po jedan neispisan list, tj. 539 (1081 – 1082) i 543 (1089 – 1090). No u ovome prilogu nije moguće potanko razmotriti sve osobitosti rukopisa Vitezovićeva Lexicona,2 budući da se ovdje prije svega bavim dijelom rukopisnoga sveska pod naslovom Nomina Sacræ Scripturæ interpretata, ex P[atre] Amando Ejsen- berner Benedictino, koji je u našem izdanju objavljen kao četvrti dodatak (tj. kao [Supplementum IV.]).3 U tome dodatku Vitezović tumači imena iz Svetoga pisma, ponajviše iz Staroga zavjeta, dakle uglavnom hebrejska imena. No da bi primjeri koji se u ovome prilogu dalje navode – bili »čitki«, posebice njihova desna, tj. hrvatska strana, potrebno je prethodno, prije negoli prijeđemo na taj 2 O tome, kao i o nekim drugim obilježjima očuvanoga Vitezovićeva rukopisa, vidi moj pogovor prvomu svesku (pod naslovom »Kako je priređen prijeslik Vitezovićeva Lexicona«), pp. 1173–1181. Općenito o Vitezovićevu životu vidi pak Vjekoslav Klaić, Život i djela Pavla Rittera Vitezovića (1652. – 1713.) (Zagreb: Matica hrvatska, 1914) te u predgovoru Nade Vajs i Zrnke Meštrović trećemu svesku Vitezovićeva rječnika (pod naslovom »Pavao Ritter Vitezović – čovjek ispred svojega vremena«), pp. V–LXIII. Isp. i literaturu o Vitezoviću koja se navodi na kraju toga predgovora, pp. LV–LXIII, kao i vrlo opsežnu literaturu u katalogu što ga je o 300. obljetnici Vitezovićeve smrti objavila NSK u Zagrebu: Ivan Kosić, Pavao Ritter Vitezović (Zagreb: NSK, 2013), pp. 405–441. 3 Vidi Pavao Ritter Vitezović, Lexicon Latino-Illyricum, sv. 2. Prijepis i obrada, pp. 492–501. U našem se izdanju, tj. u drugome svesku rječnika, donosi najprije glavni dio, dakle Lexicon Latino-Illyricum, a zatim slijedi, kao prvi dodatak u nizu, tzv. »ruža vjetrova«, tj. Ventorum nomina, juxta Græcam appellationem Croatis tradita, te potom devet preostalih dodataka. Na taj je način uspostavljeno ukupno deset dodataka, od kojih svaki, osim naslova, ima u uglatim zagradama dodan i nadnaslov Supplementum, s rednim brojem pojedinoga dodatka. O tumacenju hebrejskih imena u Vitezovicevu Lexiconu.indd 103 12/10/2014 9:27:22 PM 104 Bojan Marotti četvrti dodatak, reći nekoliko riječi o Vitezovićevu pravopisu i slovopisu te o načinu obrade koji je primijenjen u samome izdanju.4 1.2. Pravopis i slovopis u Vitezovićevu rječniku Prije svega, treba reći da se Vitezović, poput velike većine naših starijih pisaca, ponajviše služi tvorbenim pravopisom. Taj se pravopis može zvati i pravopisom čitke tvorbe, i to zato što se pri njegovoj porabi u zapisu ogledaju tvorbeni odnosi, npr. ƒvidoba (u natuknicama testatio i testimonium) prema ƒvidoitti (u natuknici testari). U zapisu riječi ƒvidoba, tj. svidočba, ostavljen je dakle , tj. č, jer je ta imenica tvorena od glagola ƒvidoitti, tj. svidočȉti, premda se u izgovoru ono  pred b prilagođava po zvučnosti (doduše pretkažljivo). To ne znači naravno da nema i protuprimjera, tj. zapisa prema izgovornome načelu. Takvi su zapisi osobito česti kada je posrijedi skup nb. Dobar je primjer za to riječ himba, koja se u rječniku javlja devet puta u tome liku (u natuknicama dolus, fallacia, falsimonium, falsitas, fraudatio, fraus, malitia, panurgia, stel- lionatus), a nijednom u liku hinba. Zašto je tako, nije posve jednostavno reći. Možda izvedenica himba nije Vitezoviću bila u potpunosti prozirna, tj. možda u njoj nije vidio vezu s glagolom hiniti. Što se pak tiče slovopisa, u Vitezovićevu je rječniku moguće razlikovati dva: slovopis koji bi se mogao nazvati osnovnim, a koji rabi u golemoj većini rječnika, te slovopis kojim se služi u tzv. dodanim ili dopisanim riječima.5 Ovdje navodim samo osnovni slovopis, jer su primjeri o kojima je riječ, redovito pisani njime. Taj se osnovni Vitezovićev slovopis može prikazati ovom preglednicom:6 RAZLIKOVNA JEDINICA VITEZOVIĆEV ZAPIS DANAŠNJI ZAPIS /č/  č /ć/ ć, ť, (tj) ć 4 Vidi u vezi s time, kao i s nizom nedoumica koje su se javljale tijekom obrade upisanoga rukopisa i priređivanja djela za tisak, moj predgovor drugomu svesku (pod naslovom »Kako je priređen Vitezovićev Lexicon Latino-Illyricum«), pp. V–CL. 5 Vidi o tome slovopisu u predgovoru Nade Vajs i Zrnke Meštrović trećemu svesku Vitezovićeva rječnika, i to poglavlja: »Vitezovićeva grafijska rješenja u Lexiconu«, pp. XII–XXI; »Dodane riječi u Lexiconu«, pp. XXI–XXIV. 6 Ta se preglednica u nekoliko sitnica razlikuje od one koju donosim u svome predgovoru drugomu svesku Vitezovićeva rječnika, p. LXXX. O tumacenju hebrejskih imena u Vitezovicevu Lexiconu.indd 104 12/10/2014 9:27:22 PM O tumačenju hebrejskih imena u Vitezovićevu Lexiconu 105 // ǵ, ď, (dj) đ /á/ ľ lj /ń/ ń nj // yr r /s/ ƒ s /š/ s š /ž/  ž Jasno je da taj slovopis nije nastao odjednom, nego da je plod duljega nastojanja, postupne uvedbe pojedinih pismena, te da je u nekome smislu i vrhunac, postignut nakon niza pokušaja.7 Poznato je da je Vitezović sastavio i pravopisni priručnik, koji na žalost nije očuvan. O tome nas izvješćuje u predgovoru Priricsniku (1703.), pod naslovom Onim, koi budu ponasalli ovo cvitye, i to ovim riječima:8 »I zato pred trimi Letmi iznajdoh jedan kruto dobar, lagak i pravicsan nacsim [tako!] za takovo piſmo, koga i obznanih ù recsenom Diacskom jeziku: ali dòſih dób potribna k’ tomu ſlova nemogah csinit napraviti.« A i u predgovoru latinskomu djelu Plorantis Croatiae saecula duo (također 1703.), pod naslovom Lectori benevolo salutem, navodi sljedeće:9 »Quae, & plura alia, in Orthographia mea Illyricana, sive absoluta Latinis elementis voces Croaticas describendi methodo, clariùs exhibentur.« Ovdje nije moguće potanko razmatrati taj razvoj, ali je dovoljno upozoriti na, kako kaže u Prirics- niku, »podreplyena« slova, tj. na  i , koja rabi u rječniku (u onome što sam nazvao osnovnim slovopisom), prema cs i ƒh (ili sh) u nekim drugim djelima, npr. upravo u navedenome Priricsniku. 7 Vidi o tome Milan Moguš, »Pavao Vitezović kao jezikoslovac«, Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 2 (1974), pp. 77–78. 8 Vidi Pavao Ritter Vitezović, Priricsnik, aliti razliko mudroszti cvitje. Taj predgovor, koji obaseže 4 stranice, nije obrojen. Prije njega dolazi posveta, kojoj su obrojeni listovi od 2 do 4, dakle 6 stranica, a prije posvete nalazi se naslovnica i jedna prazna stranica. Brojimo li stranice, dobivamo 2 + 6 + 4, dakle ukupno 12. Računamo li naslovnicu kao prvu stranicu, predgovor bi bio na pp. 9–12, a sam navodak na p. 9. 9 Vidi Pavao Ritter Vitezović, Plorantis Croatiae saecula duo. Prvih 8 stranica nema obroja (posveta i taj mali predgovor), ali bi bila p. 8 računamo li naslovnicu kao prvu stranicu. Rečeni bi se predgovor tada nalazio na pp. 7–8. O tumacenju hebrejskih imena u Vitezovicevu Lexiconu.indd 105 12/10/2014 9:27:22 PM 106 Bojan Marotti 1.3. Posebni znakovi Potrebno je svakako još spomenuti i posebne znakove, kojima se tumače neke osobine Vitezovićeva rječnika ili se njima opisuju različiti odnosi među pojedinim jednakostima. Valja ih, velim, nabrojiti, budući da različite natuknice i podnatuknice, kada se ovdje navode, kadšto sadržavaju neki od tih posebnih znakova. Evo ih:10 ZNAK ZNAČENJE [ ] pridodana slova 〈  〉 suvišna slova [⇒ ] trebalo bi pisati / / dopisane riječi [# ] precrtano [?] nečitko [!] upravo tako [þ ] samo jedno od dvoga [& ] i jedno i drugo → vidi Ima ih dakle ukupno 10. Navodim ih ovdje bez posebnoga dodatnoga tumačenja, vjerujući da je njihova poraba razvidna iz same preglednice (a i znakovi sami sobom upućuju na to kako se rabe). 1.4. Namjera i smisao ovoga istraživanja Samo je po sebi u potpunosti jasno da Vitezovićev Lexicon pruža obilje građe za najraznovrsnija znanstvena istraživanja, te da će takvih istraživanja u 10 Preglednicu prenosim u gotovo istovjetnu obliku iz svoga predgovora drugomu svesku Vitezovićeva rječnika, p. CX. O tumacenju hebrejskih imena u Vitezovicevu Lexiconu.indd 106 12/10/2014 9:27:23 PM O tumačenju hebrejskih imena u Vitezovićevu Lexiconu 107 budućnosti sigurno biti. Osim nadslovaka, koje sam u cjelini obradio u svojoj knjizi Značenje nadslovaka u Vitezovićevu Lexiconu,11 izdvojio bih ovdje još tri skupine posebno zanimljivih, a do danas nedovoljno proučenih pitanja. To su: • zapis sljednika jata • grecizmi (u rječniku ih ima velik broj, svakako veći negoli je to uobi- čajeno u latinskim rječnicima te veličine) • rječnik imena iz Svetoga pisma (u našem izdanju četvrti dodatak), gdje Vitezović različita hebrejska imena prevodi na latinski i na hrvatski, a gdjekada uz pojedina hebrejska imena navodi i kakvu napomenu na metajezičnoj razini, koja se tiče izvornoga hebrejskoga zapisa dotičnoga imena, posebice kada je u latinskome (tj. u latinici) riječ o istopisnicama. U ovoj je raspravi riječ upravo o tome posljednjem pitanju, naime o podosta neobičnome, a istodobno vrlo važnome dijelu Vitezovićeva rječnika, o čem do danas nije uopće pisano, a ni njegova vrijednost nije u pravome smislu uočena. Hebrejska se imena u našem izdanju, kako je već rečeno, nalaze u četvrtome dodatku, a u naslovu toga četvrtoga dodatka Vitezović ističe da su posrijedi imena iz Svetoga pisma, koja su protumačena »ex P[atre] Amando Ejsenberner Benedictino« (slika 1.). Riječ je o knjizi austrijskoga benediktinca Amand(us)a Eisenbernera pod naslovom Programmata scripturistica sive nomina Scripturae Sacrae, od godine 1699., koja je Vitezoviću poslužila kao predložak, a bez koje nije moguće valjano razumjeti taj četvrti dodatak. U ovoj se raspravi bavim jednim njegovim dijelom, naime onim hebrejskim imenima uz koja Vitezović navodi neku napomenu na metajezičnoj razini, kako bi upozorio na osobitost hebrejskoga zapisa. I te su napomene, kao i sva imena, kako će se vidjeti iz same rasprave, preuzete iz spomenute Eisenbernerove knjige. Moglo bi se možda primijetiti da je to »samo« odabrani uzorak, ali treba, tomu usuprot, pripomenuti da je takav uzorak ujedno i putokaz koji upućuje na to kako je taj četvrti dodatak moguće obraditi u cjelini. Moja je prvotna namjera bila usporediti one Vitezovićeve primjere, tj. ona hebrejska imena uz koja navodi kakvu napomenu na metajezičnoj razini, s odnosnim primjerima u spomenutoj Eisenbernerovoj knjizi, kako bi se uvidjelo koliko se je Vitezović na tu knjigu oslonio. No kada sam dobio Eisenbernerovu knjigu, nemalo sam se iznenadio da uza svako ime Eisenberner navodi znatno više toga negoli sam Vitezović (što opet znači da Vitezović nije prenosio sve). K tomu bio sam iznenađen i činjenicom da o Eisenbernerovoj knjizi također 11 Vidi Bojan Marotti, Značenje nadslovaka u Vitezovićevu Lexiconu, sv. I. Opći dio (opis) i Prilozi latinski, te sv. II. Prilozi hrvatski (Zagreb: Artresor naklada, 2013). O tumacenju hebrejskih imena u Vitezovicevu Lexiconu.indd 107 12/10/2014 9:27:23 PM 108 Bojan Marotti Slika 1. Naslov i prva stranica četvrtoga dodatka u Vitezovićevu Lexiconu nema nikakvih radova – ne samo u nas nego ni u Europi – kao ni o spome- nutome četvrtome dodatku u Vitezovićevu Lexiconu. Tako se je dogodilo da sam se, razmatrajući Vitezovićeve primjere, postupno sve više bavio upravo Eisenbernerovom knjigom. Stoga je ovaj rad zapravo dvoslojan: on je istodobno i raščlamba Eisenbernerove knjige, ali ujedno i ono što je izvorno namjeravao biti, naime usporedba četvrtoga dodatka u Vitezovićevu Lexiconu s tim (zabo- ravljenim) Eisenbernerovim djelom. 2. Vitezovićev predložak za četvrti dodatak u Lexiconu U četvrtome se dakle dodatku u Vitezovićevu Lexiconu – rečeno je već – nalaze uglavnom hebrejska imena. Pri tome Vitezović redovito navodi samo ime, potom svojevrsno dodatno tumačenje toga imena na latinskome, najčešće upravo latinski prijevod, a zatim, nakon dviju (položenih) točaka, što mu otpri- O tumacenju hebrejskih imena u Vitezovicevu Lexiconu.indd 108 12/10/2014 9:27:23 PM O tumačenju hebrejskih imena u Vitezovićevu Lexiconu 109 like znači ‘jednako’, donosi i prijevod na hrvatski. U posve jednostavnu slučaju to izgleda primjerice ovako: Adam. Homo .. lovek. Rečeno je i to da je kao temeljni, a zapravo i jedini izvor pri sastavljanju toga četvrtoga dodatka Vitezoviću poslužila knjiga austrijskoga benediktinca Amanda Eisenbernera pod naslovom Programmata scripturistica sive nomina Scripturae Sacrae, objelodanjena godine 1699.12 Na to upozorava već i sam Vitezović u naslovu četvrtoga dodatka, kada uz Nomina Sacræ Scripturæ dodaje interpretata, ex P[atre] Amando Ejsenberner Benedictino. No do podataka o Eisenbernerovu životu nije lako doći (ne navodi ga recimo ni Allgemeine Deutsche Biographie), kao što ni njegovu knjigu Pro- grammata scripturistica nije jednostavno nabaviti.13 Zna se međutim da je bio prior u benediktinskome samostanu Schottenstift u Beču, i to u vrijeme kada je na čelu istoga samostana bio opat Sebastian I. Faber. Taj se samostan službeno zove Benediktinerabtei Unserer Lieben Frau zu den Schotten, a osnovan je godine 1155., kada je vojvoda Heinrich II. doveo irske redovnike iz također »škotskoga« samostana u Regensburgu u Njemačkoj. Budući da je latinsko ime Irske bilo Scotia Maior, irski su se redovnici nazivali Schotten ili Iroschotten, a samostani koje su oni u to doba osnivali – Schottenklöster (‘škotski samostani’ ili, kako kaže Eisenberner, vulgo ad Scotos, tj. ‘pučki kod Škota’, ‘razgovorno kod Škota’, ‘pučki u Škota’, ‘razgovorno u Škota’). Sebastian je bio 59. opat od osnutka samostana, i to od 1683. do 1703.14 Izabran je u iznimno tešku vremenu kako za samostan, tako i za sam grad. Naime godine 1679. Beč je poharala kuga, a 1683. Schottenstift je teško stradao 12 Knjiga se ne navodi u popisu Vitezovićeve »posmrtne ostavštine«. Vidi Artur Schneider, »Prilozi za život i književni rad Pavla Rittera Vitezovića«, Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko- -dalmatinskog zemaljskog arkiva 6 (1904), pp. 114–126, s popisom na pp. 122–126. 13 Jedan se primjerak, kojega je presnimak poslužio za ovo istraživanje, čuva u benediktin- skome samostanu u moravskome gradiću Rajhradu kraj Brna u Češkoj (Benediktinské opatství Rajhrad). Na naslovnici je knjige rukom napisano sljedeće (slika 2.): Mñrij [= Monasterii] Rayhradensis Ab 1702 (tj. [vlasništvo] rajhradskoga samostana od 1702.). Knjiga je presnimljena u samostanskoj knjižnici te je potom poslana u Zagreb. Želio bih se ovom prigodom najtoplije zahvaliti na susretljivosti i ljubaznosti, ali i na brzome, upravo trenutnome »odzivu«, budući da sam presnimljeni primjerak, nedugo nakon zamolbe, imao već u rukama. 14 O njegovu djelovanju u samostanu vidi Ernest Hauswirth, Abriß einer Geschichte der Benedictiner-Abtei U. L. F. zu den Schotten in Wien (Wien: Mechitharisten-Congregations-Buch- druckerei, 1858), u poglavlju »LIX. Abt Sebastian I. (1683–1703)«, pp. 114–119. Vidi o njem i Albert Hübl, Geschichte des Unterrichtes im Stifte Schotten in Wien (Wien: Druck und Verlag der K. U. K. Hof-Buchdruckerei und Hof-Buchhandlung Carl Fromme, 1907), pp. 58–59, te posebice p. 66sqq. (o filozofsko-teološkome studiju što ga je u samostanu uspostavio opat Sebastian). O tumacenju hebrejskih imena u Vitezovicevu Lexiconu.indd 109 12/10/2014 9:27:23 PM 110 Bojan Marotti u vrijeme turske opsade Beča (tzv. Druga bitka kod Beča, od 14. srpnja do 12. rujna 1683.). Samostan je u svakome pogledu (kako tvarnome, tako i duhov- nome) valjalo obnoviti, a opat se je Sebastian pokazao u potpunosti doraslim takvu zadatku.15 Stoga je Eisenberner, hoteći se očevidno zahvaliti za sve ono što je opat Sebastian učinio za samostan, napisao, ili je možda bolje reći – sastavio jednu knjigu (»pro munere Gratulatorio«, kako veli), te ju je, s ovećom posvetom, darovao opatu Sebastianu, i to upravo na dan sv. Sebastijana (»anniversario D. [= Domini] Sebastiani festivo die«, kako također kaže u navedenoj posveti), naime 20. siječnja godine 1699. [na kraju se predgovora nalazi nadnevak »20. Januarii. 1699.«, tj. dan sv. Sebastijana (slika 8.)].16 Iz knjige pak Alberta Hübla Geschichte des Unterrichtes im Stifte Schotten in Wien doznajemo da je Amand Eisenberner studirao filozofiju u Martinsbergu te da je bio izvrstan »slušač«. U vezi s tim Hübl navodi sljedeće:17 »Der spätere Prior Amand Eisenberner studierte 1670 in Martinsberg Philosophie. Der Abt dieses Stiftes stellte ihm das Zeugnis aus: ‘cui utinam similes centum haberemus auditores in schola.’« 2.1. Opis Eisenbernerove knjige Eisenbernerova knjiga Programmata scripturistica obaseže 170 stranica,18 započne li se brojiti od stranice na kojoj se nalazi naslov (slika 2.). Od toga prvih 14 i posljednje 2 nisu obrojene, dočim su 154 stranice, koje se nalaze između spomenutih, obrojene. Prvih 6 stranica redom sadržava naslov, dopusnicu (tzv. imprimatur), Sebastianov grb i posvetu opatu Sebastianu (nakon dopusnice i nakon posvete nalazi se po jedna prazna stranica), potom slijedi 8 stranica 15 Evo što o tome kaže Ernest Hauswirth na p. 114: »Der Abt fand, wie er später bei einer Gelegenheit selbst hervorhebt, beim Antritte der Abtei Kirche und Haus ohne Dach, den Kasten ohne Körner, den Keller ohne Wein, den Beutel ohne Gelb und zum Überflusse eine ziemliche Schuldenlast. Die Klostergemeinde war zusammengeschmolzen, auswärtige Religiosen versahen die Ämter des Stiftes. Muth und Ausdauer, Klugheit und Geschicklichkeit brauchte Sebastian im ausgedehnten Masse, dem erschütterten Stifte wieder aufzuhelfen. Er besaß diese nothwendigen Eigenschaften und entwickelte sie mit günstigem Erfolge.« 16 Ernest Hauswirth veli ovako na p. 117: »Auf literarischem Felde produzirte [tako!] sich der ehemalige Stiftsprior Amand Eisenberner, welcher ein Werk: ‘Programmata scripturistica’ durch den Druck herausgab (1699).« 17 Vidi Albert Hübl, Geschichte des Unterrichtes im Stifte Schotten in Wien, p. 54, bilj. 3. 18 Puni je naslov knjige zapravo ovaj: Programmata scripturistica sive nomina Scripturae Sacrae cum suis interpretationibus anagrammatico-epigrammatice, in sensu historico libris, capitibus, & versibus citatis; ac quibusdam sacris sententiis adjunctis: ordine alphabetico suc- cinctissime exposita, opera P. Amandi Eisenberner, ord. S. Benedicti, celeberrimi monasterii B. M. V. Viennae, vulgo ad Scotos professi senioris, & p. t. vicarii ad S. Vitum infra Pisenberg, Anno a partu Virgineo M. DC. XCIX., Viennae Austriae: Typis Leopoldi Voigt, Universit. Typogr. O tumacenju hebrejskih imena u Vitezovicevu Lexiconu.indd 110 12/10/2014 9:27:23 PM