Marko Aurelije MISLI (izbor iz djela) Nakladnik NOVA AKROPOLA NOVA AKROPOLA Habdelićeva 2, Zagreb KVLTVRNA VDRVGA Urednik Andrija Jončić Prijevod Vlasta Nedela Zoran Peh Redaktura Marko Aurelije Dijana Kotarac Ivan Tomasević MISLI Lektura i korektura (izbor iz djela) Branka Žaja Grafičko uredništvo Atila Barta Suzana Dobrić Tisak Forada d.o.o., Bauerova 29, Zagreb Zagreb 2003. ISBN 953 - 96431 - 3 - 9 Predgovor U nizu povijesnih karika koje su stvarale zapadnu civi­ lizaciju značajno mjesto pripada stoičkoj filozofiji, jed­ nom od posljednjih velikih filozofskih sustava antičke Grčke. Stoička filozofska škola nastala je na samom kraju IV st.pr.Kr. i kroz svoje je predstavnike djelovala sve do III. st. poslije Krista. Filozofija koju su dali stoici smatra se jednom od povijesnih poveznica grčke i rimske kulture jer su je prihvaćali mnogi vladari i državnici Rimskog Carstva, tako da je često nazivaju i rimskom filozofijom. Međutim, u vremenima koja su slijedila, i prvi kršćanski filozofi prihvatili su stoičke postavke, a mnogi filozofi, od srednjeg vijeka do današ­ njih dana, citiraju i često ugrađuju njihove misli u vlasti­ ta učenja. 7 Univerzalnost kojom je stoička filozofija nadilazila i smiju biti važnije od moralnog izbora u djelovanju. spajala različita vremena proizlazi iz njenih etičkih Savršena ljudska priroda savršeno je slobodna, i nitko učenja. Iako su se stoici posvećivali i istraživanju nije po rođenju rob. Slobodan je samo onaj tko je prirode, a na području logike i gramatike još se i danas vladar nad vlastitim nagonima, onaj tko slobodno koriste termini koje su uveli, etika je bila svrha i izabire dužnost umjesto trenutačnih želja. Slobodan je središte njihove filozofije. onaj tko zna izabrati prave vrijednosti umjesto privid­ nih, a prave vrijednosti leže u čovjeku i ovise jedino o Ljudski život, njegov smisao, ostvarenje istinskog čo­ njemu samom. vjeka koji je i savršeno sretan, temeljna je preokupaci­ ja stoika. U djelima posvećenim etici oni govore o No, stoici ne razmišljaju samo o čovjeku pojedincu. Čo­ osnovnim načelima koja čovjek treba ostvarivati kako vjek je biće zajednice. U svakom djeliću prirode odražava bi nadvladao poteškoće i odgovorio na životne izazove. se jedan dio jedinstvenog božanstva i svi su ljudi Sve prepreke, ali i odgovori, nalaze se u samom čo­ međusobno srodni jer je u svakom dio božanskog uma. vjeku. Svrha života je živjeti u skladu s prirodom. Tako Ova božanska esencija daje svakom čovjeku pravo na čovjek ostvaruje i svoju istinsku ljudsku prirodu koju vlastito dostojanstvo, ali on zato ima i dužnost voljeti stoici opisuju kroz pojam mudraca. Put prema ovom druge ljude. Svoju ljubav tada neće ograničiti na vlastitu idealu savršene ljudske prirode vodi kroz proces obitelj ili državu već će biti građanin svijeta, onaj koji usavršavanja. Poteškoće i izazovi nalaze se prvenstveno svjesno radi za dobrobit zajednice kojoj zaista pripada, a u čovjeku; to su zablude i nekontrolirani nagoni, robo­ to je čovječanstvo. vanje slabostima i izvanjskim okolnostima. U samom čovjeku je i rješenje: zabludama se suprotstaviti Ova načela dobila su svoj puni izražaj u rimskom razdo­ snagom razuma, nagonima snagom vrline, a snagom blju stoičke filozofije kroz izuzetne pojave njenih posljed­ volje oduprijeti se slabostima. Put usavršavanja čovjeka njih velikih predstavnika: Seneke, rimskog pravnika, je, dakle, moralan život, život prema postojanim nače­ Epikteta, rimskog roba, Marka Aurelija, rimskog cara. lima. Takav je život u skladu i s prirodnim zakonom. Njihovi životni primjeri i djela sačuvana iz ovog razdoblja Zato je za stoike živjeti vrlinu prirodan čin. Vrlina se ne potvrđuju ono što su sami stoici govorili o filozofiji: za živi zbog nagrade ili straha, ona je rezultat slobode svi­ njih je to bila honeste vivendi scientia, znanost o česti­ jesti. Zato ni pritisak okoline ni teške okolnosti ne tom životu. 8 9 MARKO AURELIJE - rimski car i filozof U posljednjim godinama života, u kratkim predasima između vojničkih i državničkih dužnosti, Marko Aurelije Marko Anije Ver rodio se 121. godine u Rimu, za vrijeme piše dnevnik vlastitih misli i posvećuje ga samome sebi. U vladavine cara Hadrijana, kao potomak ugledne plemićke ovom razgovoru sa samim sobom, napisanom na grčkom obitelji. Poslije rane smrti roditelja usvaja ga djed, tadašnji jeziku, Marko Aurelije analizira svoje postupke i kao filozof rimski prefekt. Hadrijana nasljeđuje Aurelije Antonin savjetuje i podučava Marka Aurelija, čovjeka i cara. (poznat kao Antonin Pio) koji usvaja tada sedamnaesto­ godišnjeg mladića, mijenja mu ime u Marko Aurelije Ovo djelo, tek mnogo kasnije prevedeno na latinski jezik Antonin i proglašava ga svojim nasljednikom. pod naslovom Meditationes, plijenilo je ne samo pozornost nego i poštovanje u narednim stoljećima. Još od rane mladićke dobi sklon filozofiji, Marko Aurelije Danas je ono jednako zapaženo i aktualno jer iz njegovih pristupa stoičkoj filozofiji kao životnom odabiru, a njegovi stranica ne progovara rimski car iz II. stoljeća, nego kroničari bilježe težnju državnika i cara za praktičnim jednostavna dobrota ljudske duše koju svako razdoblje ostvarenjem stoičke etike. Iako je za njega carski položaj može prepoznati. predstavljao težak teret, on ga, kao pravi stoik, prihvaća kao dužnost koju za života treba ostvariti. Ana Jončić Premda je Rimsko Carstvo tada bilo suočeno s ozbiljnim unutrašnjim problemima i napadima barbarskih pleme­ na, njegova vladavina (161. g. - 180. g.) ostaje zabilježena kao posljednja etapa najsjajnijeg razdoblja ovog carstva. Marko Aurelije provodi reforme u građanskom pravu, štednjom sanira državne financije, gradi škole, a veći dio svoje vladavine provodi braneći granice carstva. Tamo i umire 180. godine. Povijesni zapisi govore o osobnom životu ovog cara koji nije bio sretan, jer ga je pratila neza­ hvalnost i nedolično ponašanje najbližih suradnika i članova obitelji. 10 11 Knjiga I. Uljudnost i vedru narav upoznao sam najprije kod svoga djeda Vera. Muževnost bez razmetljivosti upoznao sam preko onoga što sam čuo i zapamtio od svoga oca. Majka mi je bila primjer pobožnosti i plemenitosti, dobrostivosti - ne samo u djelima, nego i u mislima, i primjer jednostavnog života kakvim bogati inače ne žive. Svome pradjedu dugujem što me savjetovao da umjesto običnog školskog obrazovanja uzmem dobre kućne učite­ lje i da na tome ne štedim. 13 Od Diogneta1 sam naučio da se ne bavim beznačaj­ Raspravama donijevši mi primjerak iz svoje nim stvarima, da budem sumnjičav prema čarobnja­ knjižnice. cima i čudotvorcima i njihovim pričama o čarolija­ ma, egzorcizmu i slično, da se klonim borbi pijetlova Sekstu^ dugujem ljubaznost, upravljanje kućanstvom i sličnih ludosti, da ne zamjeram priprostima, da se očinskim autoritetom, spoznaju istinskog značenja življe­ upoznam s filozofijom počevši od Bakheja i nastav­ nja u skladu s prirodom i nesebičnog dostojanstva, intu­ ljajući s Tandazisom i Marcijanom, da pišem sastavke itivnu brigu za dobro prijatelja, te dobrodušno strpljenje s već u mladosti i da rado prihvaćam običan ležaj neznalicama i sanjarima. Njegova susretljivost davala je prekriven kožom, kao i ostale stroge odredbe grčke njegovom društvu poseban čar, više od bilo kakvog laska­ discipline. nja, a istodobno je izazivala savršeno štovanje svih prisu­ tnih. Osnovna životna pravila određivao je i sistematizirao Rustik2 mi je dao do znanja da mome karakteru treba razumljivo i promišljeno. Nije nikada pokazivao znakove vježbe i mara, te da se ne dam zavesti sofističkim ljutnje ili neke druge osjećaje, bio je miran i nadasve oduševljenjem za mudrijaškim raspravama, mora­ ljubazan. Pohvale je izricao nenapadno i bez buke, i nika­ liziranjima, ni lažnim asketizmom ili altruizmom. da se nije razmetao svojim enciklopedijskim znanjem. Učio me i da se klonim retorike, pjesništva i verbalnih dosjetki, prenemaganja u odijevanju kod kuće i sličnih Svome učitelju Frontonu4 dugujem znanje o tome da primjera lošeg ukusa; poučavao me jednostavnom li­ svaku apsolutnu moć prate zloba, lukavost i dvoličnost, i terarnom stilu tako da sam oponašao njegovo pismo iz da našim patricijskim obiteljima najvećim dijelom Sinese upućeno mojoj majci. Ako bi netko, nakon nedostaju obični ljudski osjećaji. svađe sa mnom u trenutku bijesa, dao znak da se želi pomiriti, istoga sam trena trebao biti spreman izići mu Aleksandar Platoničar5 me odučavao od česte upotrebe ususret. Isto tako, trebao sam biti temeljit u čitanju, a riječi "zauzet sam", osim u iznimnim slučajevima, go­ ne zadovoljiti se samo općim naznakama smisla; voreći da nitko ne smije izbjegavati dužnosti prema nisam sebi smio dopustiti brzoplete zaključke brb­ društvu pod izlikom nekih hitnih poslova. ljavog jezika. On me također upoznao s Epiktetovim 3 Sekst iz Heroneje, Plutarhov unuk i jedan od učitelja Marka Aurelija. 1 Slikar i filozof koji je Marka upoznao sa stoicizmom. 4 M. Kornelije Fronton, govornik, učitelj Marka Aurelija i Lucija Vera. 2 K. Junije Rustik, stoik. 5 Carev tajnik. 14 15 Od svoga brata Severa6 naučio sam voljeti rođake, voljeti Nikada nikoga nije držao manje vrijednim, a ipak nitko se istinu i pravdu. On me upoznao s Trazejem, Katonom, nije drznuo izazivati njegovu nadmoć. Osim toga posje­ Helvidijem, Dionom i Brutom; od njega potječe moja spo­ dovao je i ugodan smisao za humor. znaja da se koncepcija zajednice treba temeljiti na jedna­ kosti i općoj slobodi govora, a država treba u prvom redu Divio sam se blagosti svoga oca8, njegovoj ustrajnosti na brinuti o očuvanju slobode podanika. On mi je ukazao na odluci koju je donio svojom slobodnom voljom, potpunoj potrebu primjerenog i nepristranog razumijevanja filozofi­ ravnodušnosti prema ispraznim i lažnim počastima, nje­ je, sklonosti k dobrim djelima, darežljivosti i optimizmu, te govoj radinosti, postojanosti i spremnosti da sasluša sve na povjerenje u naklonost svojih prijatelja. Pamtim također ono što vodi k općem dobru, nepokolebljivom nastojanju njegovu izravnost kad bi nekoga korio kao i to da svoje pri­ da svaka nagrada ovisi o zasluzi, nepogrešivom osjećaju jatelje nije ostavljao u nedoumici o tome što mu se sviđa, a kada treba zategnuti uzde, a kada ih olabaviti, i na kraju, što ne, nego bi im to jasno dao do znanja. njegovim naporima za suzbijanje pederastije. Bio je svjestan da društveni život ima svoje zahtjeve: pri­ Maksim7 mi je bio primjer samokontrole, postojanosti jatelji mu se nisu morali pridružiti za stolom ili ga pratiti namjere i vedrine za vrijeme bolesti ili drugih nedaća. na putovanju ako su imali drugog posla. Svako pitanje koje Njegov je karakter bio zadivljujuća kombinacija dosto­ bi tražilo njegov savjet proučio bi pomno i strpljivo, i nije janstva i ljubaznosti, a sve dužnosti svoga zvanja obavljao se moglo dogoditi da ga odbije samo tako. Njegova su pri­ je mirno i bez uzrujavanja. Nitko nije sumnjao u to da go­ jateljstva bila trajna, bez hirova i bez pretjeranosti. Uvijek vori ono što misli i djeluje prema onome što smatra je bio na visini zadatka: vedar, ali dovoljno dalekovidan da ispravnim. Nije znao za smetenost ili bojažljivost; nikada svaki svoj plan nenametljivo i do u tančine dovede do nije žurio, ali nikada nije ni kasnio ni bio u nedoumici. savršenstva. Uvijek je bdio nad potrebama Carstva, pomno Nije se prepuštao malodušnosti ili usiljenoj veselosti, je čuvao njegova blaga i podnosio kritike koje su proizlazile njime nikada nisu ovladali bijes ili ljubomora. Ljubaznost, iz toga. Pred bogovima nije bio praznovjeran, niti se dodvo­ suosjećanje i iskrenost pridonosile su stvaranju utiska ravao svojoj okolini kako bi izmamio njenu naklonost, pravičnosti koja je prije bila urođena nego usađena. mnoštvu se nije ulagivao. Umjeren i postojan, prezirao je sve što je imalo primjese kićenosti ili pomodnosti. Bez 6 Marko nije imao brata. Možda se ovo odnosi na Lucija Vera kojeg je, samozadovoljstva ili grižnje savjesti prihvaćao bi materija- kao i Marka, posvojio car Antonin Pio. 7 Klaudije Maksim, stoički filozof. 8 Marka Aurelija je posvojio car Antonin Pio. 16 17 neprilično vrijeme, nije imao maniju građenja, nije bio Inu udobnost kao sretnu okolnost i poslužio se njome zahtjevan u pogledu hrane, nije prigovarao zbog kroja ili radosno, a kada bi izostala, nije žalio. boje svoje odjeće, a nije se bunio ni protiv izgleda ljudi oko Nije ga se moglo optužiti ni za najmanju sofističku smi­ sebe. Odjeća mu je stizala iz dvora u Loriju, a većina stvari calicu, ni za udvorničku drskost, ni za cjepidlačenje; svi su iz Lanuvija. Njegova dobro znana obrana nadglednika iz u njemu prepoznavali zrelu i izgrađenu osobnost, Tuskula bila je tipična za njegovo ponašanje jer mu je neosjetljivu na laskanje i savršeno sposobnu da vlada neuljudnost bila isto toliko strana kao i okrutnost ili pri­ sobom i drugima. Nadalje, izuzetno je cijenio sve istinske jetnja. Nikada se nije razbjesnio do točke usijanja, nego je filozofe, a one druge, premda nije kritizirao, nije ih niti sli­ imao običaj raščlaniti i odvagnuti svaki događaj mirno, jedio. U društvu je bio ljubazan i uljudan bez pretjerivanja. metodično, odlučno i dosljedno. Ono što se pamti o 0 vlastitom tijelu vodio je umjerenu brigu, nije se optereći­ Sokratu, može se primijeniti i kod njega: sposobnost da vao mišlju o produljenju života ili o uljepšanju svoga izgle­ sebi dopusti ili uskrati uživanje. To je osobina koje su da, ali ga nije ni zanemarivao, te mu je vrlo rijetko trebala mnogi lišeni zbog straha da budu odbačeni, odnosno silne liječnička pomoć. Kod njega nije bilo ni najmanjeg traga želje za prihvaćanjem. Takva snaga dobrovoljnog odbijanja ljubomore kada bi kod nekog uočio neku izuzetnu sposob­ ili privole ukazuje na savršenu i postojanu dušu, što je nost bilo u javnom istupu, pravu, etici i si., nego se zauzi­ Maksim pokazao i u bolesničkoj postelji. mao za to da se svakome dade prilika u onome u čemu je dobar. Premda je cjelokupno njegovo djelovanje bilo Zapisano na rijeci Gran među Kvadima. vodeno poštivanjem uspostavljenih institucija, nikada nije odstupao od svojih uvjerenja kako bi zadobio javno priz­ nanje. No, nije volio nemir i promjenu, čvrsto se držao istih mjesta i istih stvari. Odmah nakon što bi prošao napad migrene preuzimao bi svoje obveze s novom energi­ jom i snagom. Nije bilo puno njegovih tajnih i povjerljivih spisa, osim nekoliko rijetkih koji su se isključivo odnosili na državna pitanja. Razborito i suzdržljivo se odnosio prema spektaklima, prema izgradnji javnih građevina, ras­ poredu novčane pomoći, itd., uvijek imajući više u vidu nužnost mjera nego mogući pljesak. Nije se kupao u 19 18 Knjiga II. Svaki dan započni riječima: Danas ću se susresti s pro­ tivljenjem, nezahvalnošću, drskošću, izdajstvom, mr­ žnjom i sebičnošću, a sve zbog toga što oni koji griješe ne znaju što je dobro, a što zlo. Što se mene pak tiče, već odavno mi je znana priroda dobra i njegova plemenitost, kao i priroda zla i njegova niskost. Poznajem i prirodu samog grešnika koji mi je brat, ne po krvi, već stoga što je obdaren razumom i božanskom iskrom. I zato mi ništa od toga ne može nauditi jer me nitko ne može uplesti u neko nisko djelo. Na brata se ne mogu niti lju­ titi niti se zavaditi s njim jer smo rođeni za zajednička djela, poput ruku, nogu, obrva, gornjih i donjih zubi. Štetiti jedan drugome znači protiviti se zakonu prirode, jer što je ogorčenost ili zazor, ako ne samo jedan oblik ometanja rada prirode? 21