B I B L I O T E K A Redakcioni odbor: dr FRANC CENGLE dr IVAN CVITKOVIĆ dr BESIM IBRAHIMPAŠIĆ dr MITAR MIUANOVIĆ dr ARIF TANOVIĆ dr RISTO TUBIĆ, predsjednik Odgovorni urednik MARIO VUKIĆ MARTIN D2EJ DIJALEKTIČKA IMAGINACIJA POVIJEST FRANKFURTSKE ŠKOLE I INSTITUTA SOCIJALNO ISTRAŽIVANJE 1923—1950. „SVJETLOST", SARAJEVO (izvršni izdavač), „GLOBUS", ZAGREB Naslov izvornika: MARTIN JAY The Dialectical Imagination Heinemann Educational Books Ltd. London, 1974. Preveo MARIO SUŠKO Recenzenti: dr Kasim Prohic dr Risto Tubić Mojim roditeljima, Edwardu i Sari Jay PREDGOVOR prosinac 1971. Dragi g. Jay, zamoljen sam da napišem predgovor vašoj knjizi o povijesti Frankfurtskog instituta za socijalno is­ traživanje. Vaše zanimljivo djelo ne dopušta mi da otklonim ovu molbu; međutim, stanje mojeg zdrav­ lja je takvo da ovoj obvezi mogu udovoljiti u obli­ ku kratkog pisma koje će, eto, služiti kao predgo­ vor. Prije svega, dopustite da se zahvalim na pom- nji koju ste uložili u svako poglavlje vaše knjige. Njom je sačuvan golemi dio onoga što bi inače otišlo u zaborav. Rad kojem se Institut posvetio prije emigra­ cije iz Njemačke — ovdje imam na umu Pollockovu knjigu Pokušaji ekonomskog planiranja u Sovjet­ skom Savezu, 1917—1927. ili kasnije objelodanjeno zajedničko djelo Autoritet i porodica — značio je ne­ što novo u usporedbi s tadašnjim službenim odgoj­ nim sistemom. Otkrio je da je moguće vršiti istra­ živanje za koje sveučilište još uvijek nije pružalo priliku. Pothvat je uspio samo zato što se, zahvalju­ jući podršci Hermanna Weila i posredovanju njego­ vog sina Felixa, jedna skupina ljudi zainteresiranih za teoriju društva sastala u zajedničkom uvjerenju da je formuliranje negativnih značajki u jednom prijelaznom razdoblju bilo važnije od akademskih karijera. I premda su ti ljudi potjecali iz različitih 7 učenjačkih sredina, sjedinjavao ih je kritički pri­ stup postojećem društvu. Već koncem dvadesetih, a zacijelo s početka tridesetih godina, postali smo svjesni vjerojatne po­ bjede nacionalsocijalista, kao i činjenice da joj se možemo oprijeti jedino revolucionarnim akcijama. Dakako, u to doba nismo pretpostavljali da će za to trebati svjetski rat. Mislili smo na ustanak u vlastitoj našoj zemlji i zato je marksizam za nas imao odsudnu važnost. Nakon emigracije u Ameri­ ku, preko Ženeve, marksističko tumačenje društve­ nih događaja i dalje je imalo dominantno mjesto u našem radu, premda to ni u kojem slučaju nije značilo da je dogmatski materijalizam postao glav­ na tema našeg mišljenja. Razmišljanja o političkim sistemima naučila su nas da je nužno, kako je to Adorno rekao, „ne misliti o zahtjevima Apsoluta kao sigurnima i, k tomu, ne oduzimati ništa od obraćanja nedvosmislenom pojmu istine”. Obraćanje jednom sasma drugom (ein ganz Anderes) svijetu od ovoga imalo je nadasve soci- jalno-filozofijski poticaj. Konačno, vodilo je pozi- tivnijoj procjeni stanovitih metafizičkih smjerova, budući da je empirijska „cjelina neistina” (Adomo). Nada da zemaljski užas nema posljednju riječ ne­ dvojbeno je neznanstvena želja. Oni koji su nekoć bili povezani s Institutom, a koji su još uvijek živi, zacijelo će vam biti zahvalni na tomu što ste se bavili poviješću vlastitih njiho­ vih ideja. Ja osjećam potrebu da u ime onih koji nisu više s nama, u ime Freda Pollocka, Theodora W. Adorna, Waltera Benjamina, Franza Neumanna i Otta Kirchheimera, izrazim vama, dragi gospo­ dine Jayu, priznanje i zahvalnost za vaše djelo. Montagnola, Švicarska Srdačno, Max Horkheimer